HERCEG-NOVI – Na „Trgu od ćirilice“ priređena promocija „Savinskog bukvara“

Autor: Zdravko Šakotić Foto: Zdravko Šakotić
TREBINJELIVE 16. 08. 2016. - 15:14h

HERCEG-NOVI – Na „Trgu od ćirilice“ u Herceg-Novom, a povodom slave zaštitnika ovog grada – Prenosa moštiju Svetog arhiđakona Stefana, priređena je promocija „Savinskog bukvara“, reprint izdanja iz 1692. godine.

herceg novi savinski bukvar

Nakon više od tri vijeka, Srpsko udruženje „Ćirilica“ iz Trebinja priredilo je izdanje Savinskog bukvara iz kojeg je i Njegoš učio.

Ovo je prvo fototipsko cjelovito izdanje ovog bukvara kod nas, za koji se zna i u Rusiji.

„O njemu se puno zna, a i Rusi se ponose ovim bukvarom zato što je to jedno izvanredno izdanje za taj period, kada su se bukvari izrađivali, ali na svega nekoliko listova“, istakla je na promociji Vesna Andrić, predsjednik trebinjske „Ćirilice“.

Prvi Savinski bukvar napravio je jermonah Karion Istomin, koji ga je oslikao tako da svakom slovu odgovara određena slika.

„Osim toga, on je uvrstio ne samo slovenska, već i grčka i latinska slova. Pokazao je bliskost i povezanost tih slova. On je tada naglašavao da će iz ovog bukvara učiti i žene, što je za to vrijeme bila napredna misao„, pojasnila je Andrićeva.

Prema njenim riječima, Istomin je želio da djecu koja uče iz ovog bukvara, kao i ljude i žene, enciklopedijski pouči i predstavi im pojmove koji im do tada nisu bili poznati, što je i pokazao preko svojih crteža.

„Da bi ostvario svoju zamisao, jermonah Karion je pozvao specijalistu za graviranje na bakarnim površinama – Leontija Bunina i zajednički su napravili mašinu za štampanje gravura“, navela je ona.

Savinski bukvar“ ima 41 list. Na prvom listu je zapis jermonaha Simeona Markova Savinca, koji se postarao da knjigu obnovi. Zatim slijedi uokvireni predgovor u kome jermonah Karion objašnjava sadržaj i značaj knjige.

Andrićeva je dodala da je značaj bukvara za naš kraj u tome što je on, odmah nakon nastajanja u Rusiji, stigao, po prepostavkama Gorana Komara, prvo u Trebinje, odnosno u Tvrdoš, a zatim u manastir Savinu.

„Odmah nakon nastajanja u Rusiji, mi smo dobili bukvar iz koga je kasnije učio Njegoš i svi oni Trebinjci, Novljani, Srbi koji su učili u manastiru Savina. To ukazuje na povezanost Rusije i Srbije, odnosno na to koliko je Rusija polagala na saradnju sa Srbima ovih krajeva i koliko ih je podržavala u obrazovanju“, kazala je Andrićeva.

Savinskom primjerku bukvara nedostaju stranice sa slovima K, L, Č, i „debelo jer“, jat i slovo Psi. Na posljednja dva lista brzopisanom srpskom ćirilicom napravljeni su spiskovi sa imenima ljudi koji su donosili žito u Savinu.

Ova knjiga ilustruje i veliku istoriju stranstvovanja i putovanja kojima su savinski kaluđeri grlili univrzalna okrilja sredozemnog svijeta i, istovremeno, nošeni svetogorskim ocima otvarali dveri velike ruske zemlje.

Bukvar je u Savinu donio otac Leontije i zbog toga je trpio optužbe zadarskog nadbiskupa, podsjetila je pred novljanskom publikom Vesna Andrić.

„Nije mi poznat niti jedan primjer u istoriji srpske crkve da se arhimandrit jednog manastira /Savine/ imenuje arhimandritom trebinjskog manastira Tvrdoš, a da je pritom služio u bokeškom manastiru udaljenom gotovo stotinu kilometara“, navela je ona.

Građani i grad Trebinje Herceg-Novom su donijeli bukvar ruskog kaluđera nakon 324. godine od njegovog štampanja u velikoj Rusiji u stotinak primjeraka.

Bukvar je slovarnik, sabir slova, a slova su savršenstvo pisma, jer u istoriji ljudskog roda nema ništa savršenije od slova od kojih je sazdan jezik i misao, rekla je dr Jelica Stojanović, govoreći o značaju bukvara, a upoređujući Savinski bukvar sa moskovskim, srpskim i drugim bukvarima.

„Savinski bukvar prema svemu što sadrži, predstavlja posebnu kariku za povezivanje i sagledavanje srpske pismenosti, njene crkveno–prosvjetne i kulturne dimenzije veza, te govori o značaju koji je bukvar imao i nosio“, dodala je Stojanovićeva.

Ona je naglasila da bi današnji bukvari trebali, bar po ljepoti, da budu jednaki ovim pređašnjim, ističući da danas u Crnoj Gori više ne postoji knjiga pod naslovom „bukvar“.

„Danas se u Crnoj Gori knjiga iz koje uče djeca prva slova ne zove ni azbučnik, ni bukvar, nego ‘Čigra slova i glasova’, gdje, doduše, kao ‘uzgred’ djeca nauče i vjekovna slova ovih prostora i ćirilicu, ali, potom, živeći u ovakvoj Crnoj Gori, mogu i da ih zaborave“, kazala je ona.

Novo izdanje „Savinskog bukvara“, pisanog 1692. godine, a štampanog do 1694. godine u Rusiji, priredilo je Srpsko udruženje „Ćirilica“ iz Trebinja.

Priređivači bukvara bili su dr Goran Komar, profesor doktor Jelica Stojanović iz Nikšića i predsjednik „Ćirilice“ iz Trebinja Vesna Andrić.

Komentari

Prihvatice to SRPSKA SPARTA, prihvatit ce to dicni crnogorski naraod i protiv volje vladajuce oligarhije.

Odgovori

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne i stavove internet portala TrebinjeLive.info. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal TrebinjeLive.info zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.
Evo zbog čega je TrebinjeLive najčitaniji i najuticajniji portal u gradu!
8.500+
dnevnih
posjeta
265.000+
mjesečnih
čitanja
620.000+
mjesečnih
pregleda stranica
18.500+
fejsbuk
sviđanja