Pravoslavni vjernici i Srpska pravoslavna crkva (SPC) u januaru proslavljaju Bogojavljenje kao jedan od petnaest najvećih hrišćanskih praznika.

bogojavljenje

Prema hrišćanskoj tradiciji, Hristos je, kada je napunio 30 godina, došao na rijeku Jordan kako bi ga krstio Sveti Jovan.

Osjećajući da je pred njim Mesija, Sveti Jovan dočeka Isusa riječima: "Ti treba mene da krstiš, a ti dolaziš meni da ja tebe krstim". Isus mu na to odgovori: "Ostavi sad to, jer nam treba ispuniti svaku pravdu".

Poslije tih riječi Sin Božji uđe u Jordan. Tada se nad njim otvori nebo i Duh Sveti siđe na Isusa u vidu goluba. Istovremeno se sa neba čuo glas Boga Oca koji je rekao: "Ovo je Sin moj ljubljeni. On je po mojoj volji".

Tako se, pri Isusovom krštenju, Bog javio u tri ličnosti - Bog Otac je govorio sa neba, Bog Sin se krstio u Jordanu, a Bog Duh Sveti je, u vidu goluba, sišao sa neba nad Hristovu glavu. Taj trenutak predstavlja objavljivanje Bogočovjeka i uvođenje Hrista u mesijansku misiju. Događaj objavljivanja Bogočovjeka, navodi se u svetim knjigama, slavi se kao Bogojavljanje.

Takođe, Crkva je ustanovila Svetu tajnu krštenja za svako ljudsko biće. Krštenjem se postaje član Hristove crkve i duša se čisti od svakog grijeha. Na Krstovdan (uoči Bogojavljenja), kao i na sam praznik, poslije liturgije, vrši se veliko osvjećenje vode u hramu ili u porti hrama. Ta voda se uzima i nosi kući. Čuva se kao čudotvorna sveta dragocjenost. Nikada se ne kvari. Njom se kropi kuća radi osvjećenja i zaštite od demona i ostalih nečistih sila. Pije se tokom cijele godine radi iscjeljenja i zaštite od svih bolesti, očišćenja od zlih strasti i radi oproštaja grijehova, očišćenja duše i tijela.
Bogojavljensku vodicu nekada su pile trudnice da bi se "otvorile kao nebo na Bogojavljenje" pa da se lako porode. Ta se voda sipa i u bunar da se pročisti ako u njega padne kakva životinja. U stara vremena osvećena vodica davala se bolesnicima koji nisu mogli da odu u crkvu na pričest.

Vjernici se, na Bogojavljenje, pozdravljaju riječima "Hristos se javi" a otpozdravljaju sa "Vaistinu se javi". Nekada se smatralo da su dani pogodni za vjenčanja počinjali od Bogojavljenja.

Od Božića do Bogojavljenja mrsni su dani; mrsi se i srijedom i petkom, ali se dan uoči Bogojavljenja, na Krstovdan, posti ma koji dan bio. Dani od Božića do Bogojavljenja u narodu se zovu "nekršteni". Vjeruje se da se, u gluvo doba, uoči Bogojavljenja, na tren otvara nebo, da se krste (ukrštaju) vjetrovi što duvaju zimi s onima što duvaju ljeti i da sva voda postaje sveta. Ko se tada zatekne na otvorenom i to vidi može od Boga da zatraži ispunjenje jedne želje.
Srbi su obnovlili stari običaj da se u rijeku baci krst, a mladići se takmiče da do njega stignu i prvi ga uhvate.

Osim ovog, prema mišljenju mnogih najljepšeg običaja za Bogojavljenje, ovaj praznik karakteriše i veliki broj drugih vjerovanja preteklih iz davnina. Vjeruje se da će neudate djevojke, ukoliko stave ogledalce pod jastuk 18. januara uveče sanjati muškarca za koga će se udati.

Takođe, u pojedinim krajevima mlade djevojke mijese po četiri loptice od tijesta. U tri stave papirić sa imenima svojih simpatija, a jedan ostave prazan. Zatim se te loptice ubace u ključalu vodu i koja prva izbije na površinu, ona nosi papirić sa imenom ljubavi te djevojke. Ukoliko je isplivala prazna loptica, znači da devojka još nije upoznala svog suđenog.
Vjerovalo se i da vrijeme na Bogojavljenje predskazuje kakvo će vrijeme biti cijele godine. Ako bude jak mraz ili pada snijeg, godina će biti rodna. Ako pak, bude vedro, biće sušna godina. Ukoliko 19. januar bude kišovit, cijele godine će biti dosta padavina i poplava.

Na ovaj dan se osvećuje voda za koju se vjeruje da je ljekovita i čudotvorna i naziva se bogojavljanska voda. Nju vjernici nose kućama njome krope svoje domove i čuvaju je kao lijek tokom cijele godine.