Domaća hrana, još spremljena na tradicionalan način, oduvijek je privlačila mnogobrojne goste. Hercegovačke specijalitete jedu u cijelom svijetu. Za njih su čuli ili preko svojih prijatelja Hercegovaca ili su pak posjetili Hercegovinu i probali najbolja jela koja spremaju hercegovačke domaćice.

Hercegovacka trpeza.

Dolazak u Hercegovinu kod rodbine i prijatelja ne može proći bez širom otvorenih vrata i spremljene trpeze. Pored čaše domaćeg vina, rakije ili soka neizostavni su sir iz ulja, pršut, prijesnac, priganice, a za neki svečaniji ručak obavezno se nađu kupus raštan ili jagnjeće pečenje i krompir.

Trebinjski sir, bila to gruda, iz ulja ili mješina uvijek se nalazi na trpezama domaćina. Po proizvodnji ovog sira, posebno grude, prepoznatljivi su Trebinjska šuma, Bobani, Ljubomir, a i na zelenoj pijaci predstavlja jedan od glavnih brendova. Turisti, maltene, i ne pitaju za cijenu. Kvalitet, ukus i organska proizvodnja glavni su mamac za mnogobrojne goste koji posjete trebinjsku pijacu.

sir gruda trebinje

Cijena mu je oko 7,00 KM, a komadi i komadi naručuju Hercegovci širom svijeta.

Sir iz ulja, koji je posebna priča za sebe, uglavnom se služi uz pršut. Pripremljen u tegli od jednog kilograma ili većoj, predstavlja spoj hercegovačkog ukusa, kvaliteta i mirisa. Na pijaci se može rjeđe kupiti, ali zato na stolu domaćina zauzima jedno od glavnih mjesta.

Ipak, da ne bismo jeli samo "masnu" hranu, naše majke i bake pobrinule su se za prijesnac i priganice. Vjerovatno dva najbolja hercegovačka proizvoda. Sastojci prijesnaca su uglavnom sir, kajmak, jaja, brašno, mlijeko. Ali, kako bi sve to izgledalo da nije pršuta. Tanko izrezan, nasložen na tanjiru ili ovalu, dočekuje svakog gosta u hercegovačkoj kući. I oni koji nisu baš najboljeg materijalnog stanja, za gosta ili prijatelja sa strane, uvijek nađu domaćeg pršuta.

Sve ovo važi za jednu dobru večeru, uz domaće salate poput ajvara, kisele paprike, krastavaca ili nečeg sličnog.

Za ručak važe neka druga pravila. Tu počasno prvo mejsto nose kupus raštan i pečena jagnjetina sa krompirom. Oni mlađi najčešće se nećkaju oko kupusa, ali čim odrastu shvataju da je kupus nešto što rado pojedu kad se spremi. Ne priprema se baš često, ali je, u pojedinim trebinjskim krajevima, obavezan na Božić.

kupus rastan

Hercegovci kad dolaze u rodnu grudu i posjećuju rodbinu najčešće, nakon domaćinovog pitanja 'hoćete li na ručak", odgovaraju 'hoćemo, ali molim te, spremi nam raštan'. Već godinama u Beogradu Hercegovci redovno petkom idu na kupus raštan u jedan tamošnji restoran. Vlasnik ga, kako pričaju, nabavlja ponekad i iz Hercegovine, pa je tada gušt još veći.

Nisu oni kažu željni mesa, ali spremljena jagnjetina na "naš način", daleko je od želje. Ne može se porediti sa onom beogradskom ili nekom drugom ni za šta na svijetu. Gore, u Beogradu, vele Hercegovci, ima svega, ali fali dobre hercegovačke kuhinje.

Kroz dobru hranu i domaća pića, rakiju lozu, crno ili bijelo vino, ili pak sok od višnje, drenjine ili šipka, Hercegovina je već decenijama prepoznatljiva u svijetu. Vole našu kuhinju, a dobar glas daleko se čuje. Pa nek' nam je nazdravlje.