Vojislav Vojo Prelević, planinar, biciklista, ali prije svega zaljubljenik u prirodu, posadio je na Leotaru drvo muniku (Pinus heldreichii), endemsku vrstu Balkanskog poluostrva, piše "Avaz".

vojislav prelevic munika leotar

Prirodno stanište

Ovaj entuzijasta na leđima nosi po 10 litara vode i pješači nekoliko kilometara po nepristupačnom terenu da bi drvo munike održao u životu u sušnom ljetnom periodu u krševitoj Hercegovini. Prema Vojinim riječima, munika je drvo koje ga je oduvijek oduševljavalo i fasciniralo, pa je tako odlučio da pokuša da ga uzgoji i na 850 metara nadmorske visine, što i nije baš visina na kojoj uspijeva ovo drvo, jer njegovo prirodno stanište je na većim nadmorskim visinama, gdje je klima mnogo surovija.

- Munika je veoma rijetko drvo. Na ovom našem području ima je na Orjenu. Njeno stanište je između 1.300 do 2.000 metara nadmorske visine. Ja sam, eto, odlučio da pokušam da je uzgojim na nešto manjoj nadmorskoj visini. Već nekoliko godina na samom kraju zime posijem sjeme i obilazim redovno i zalijevam. Ove godine mi se primila jedna i dobro krenula. Od početka ljeta nekih desetak puta sam iznosio po 10 litara vode da je zalijem i održim u životu - kaže Vojo i dodaje da mu se ponekad u njegovom obilasku munike pridruži i prijatelj Fahrudin Dino Erkočević koji mu je pomagao da nosi vodu.

Otporno drvo

Vojo nam je ispričao da je munika građevinsko drvo koje su nekada Austro-Ugari koristili za brodove, ali i za prozore, dok ga seljaci u kućnoj radinosti koriste za izradu posuđa, jer je munika otporna na vodu i vlagu.

Izgorjela u požaru

Prelević dodaje da ovo nije prvi put da sadi muniku.

- Prvi put sam muniku posadio na planini Kravici na granici s Crnom gorom. Odgajao sam je dvije godine u Trebinju i onda posadio u Kravici. Primila se i dobro je krenula. Kada je odrasla nekih tridesetak centimetara, na tom području je izbio šumski požar u kojem je izgorjela i moja munika - prisjeća se Vojo.