Tatjana Janković, lektor i kaligraf iz Beograda, bavi se kaligrafijom već desetak godina. Na početku razgovora za naš portal, povodom održane radionice u Trebinju, kaže da je za bavljenje ovim radom potrebna ljubav i neko ko će vas uvesti u te vještine, jer je kaligrafija zanat i traži vježbanje, preciznu ruku, oštro oko, koncentraciju, i tek nakon toga čovjek krene u istraživanje, čitanje i želi da i on sam ostavi neki zapis.
Kaligrafski rad je, kaže Tatjana, posebno inspiracija i u nastavku jednog takvog umjetničkog djela ono što je početna tačka je tekst, jer je kaligrafija neraskidivo vezana za pismo - rukopisnu baštinu.
"Kaligrafa dotakne nešto u njegovu dušu i iz nje kasnije ode do ruke, koja uradi tekst - vrijedan zapisa koji ostane za sva vremena. To su, uostalom, i naši srednjovjekovni rukopisi koji su danas nepresušna istina i pravo blago", kaže Jankovićeva.
Ona je ljepotu srednjovjekovne književnosti uvidjela kroz školovanje i u studentskim danima, kada je bila očarana ljepotom tih slova, posebno vrijednosti teksta, a kasnije je počela da to iščitava do danas, kada se odlučila da se bavi ovim poslom.
Kaligrafija je danas grana likovne umjetnosti i ona služi za dragocjenosti, sa njom se ispisuju dragocjene stvari - povelje, diplome, sve što je vrijedno da ostane rukom zapisano. Međutim, ona je u sadašnjem vremenu izgubila prvobitnu funkciju rukom pisanih knjiga, umnožavanja i na taj način pravljenja zapisa, ali rasteretivši se te funkcije ona je postala ono što jest - umjetnost.
"Zahvaljujući kaligrafiji ostala su sačuvana istorijska pisma i primjenjena su za korišćenje u kompjuterskom životu. Dosta ljudi se bavi kaligrafijom i ja sam u nju ušla kao pokušaj da kreativno ispunim vrijeme, međutim, iz toga se ne izlazi, jer se ona uči cijelog života i ona je susret sa samim sobom", ističe Jankovićeva.
Ona napominje da po nekoj definiciji kaligrafija predodređuje čovjeka da bude usmjeren na ono što radi, da je prisutan u trenutku u kojem piše - da bude koncentrisan i usresređen.
"Na kaligrafskim radionicama želim prvenstveno da pokažem ljepotu našeg pisma zato što je čitava naša misija baština, to jest bavljenje kulturnom i duhovnom baštinom, ukazivanje da je naše pismo lijepo i primjenljivo u svim vremenima", ističe u razgovoru za TrebinjeLive.info Tatjana Janković, dodajući da je veoma bitna interakcija sa publikom, jer dosta ljudi zastane pred ljepotom, kao što je na primjer rekonstruisana srednjovjekovna pisarnica.
Jankovićeva je napomenula da kaligrafija čovjeku nudi mir, napominjući da ona nije hobi jer je od alata potrebno samo pero, mastilo i papir.
Oduševljena Trebinjem
"Prvi put se nalazim u gradu podno Leotara i oduševljena sam njegovom ljepotom. Ljudi su topli i mili, a istorija ovoga područja velika. Drago mi je što sam u Trebinju i hvala vam na toplom i prijateljskom dočeku", zaključila je Jankovićeva.
Šta Vi mislite o ovome?