Na zvaničnom sajtu SPC pojavio se tekst pod nazivom “Strmoglav monaha Artemija raskolnika i njegove sekte”, a koji potpisuje episkop Atanasije (Jevtić).

atanasije artemije

Poznat po oštroj reči, vladika Atanasije je izneo niz optužbi na račun raščinjenog episkopa Artemija, nazvavši ga sektašom, i raskolnikom.

U uvodnom dijelu vladika Atanasije piše o saradnji sa Artemijom tokom zajedničkog boravka u Atini, kao i tome da Artemije ništa ozbiljnije osim svog doktorata nije napisao.
Potom se osvrće na episkopsko delanje Artemija i iznosi teške optužbe:

– Monah Artemije Radosavljević, do 2010. g. Episkop raško-prizrenski i kosovsko-metohijski, od 11. februara te godine suspendovan je sa Eparhije i na majskom Saboru kanonski osućen i smenjen sa tog položaja i umirovljen, sa dozvolom da kao Episkop živi i služi u Manastiru Šišatovcu u Sremskoj Eparhiji, što je sve prihvatio i potpisao, i u Šišatovcu se nastanio.

Iznenada, pak, 13. septembra iste godine, najpre u štampi, a zatim i u pismu Svetom Sinodu izjavljuje: „da se više neće povinovati ranijim, a ni budućim odlukama“ Srpske Crkve. Sinod ga je tada stavio pod zabranu sveštenodejstva, a Sabor je, na svome novembarskom zasedanju izabrao za novog Episkopa u Prizrenu – Gračanici dotadašnjeg Vikarnog Episkopa Teodosija.

Na to je Artemije, kao razbojnik i pobunjenik, reagovao brutalnim noćnim upadom i nakratko zauzimanjem dva Manastira na severu Raškoprizrenske Eparhije (Devine Vode kod Zvečana i Duboki Potok kod Zubinog Potoka), zbog čega bude saborski raščinjen 19. novembra 2010. g.

Otada se nesrećnik konačno odmetnuo u raskol, sa grupom od 38 monaha i 12 monahinja, koji su prethodno, uz Artemijevu podršku, samovoljno napustili Raškoprizrensku Eparhiju, zbog čega su redovnim Crkvenim sudovima svi raščinjeni, koji su bili u sveštenom činu, a svi ostali podvrgnuti kanonskim epitimijama.

Glavni vođa svega toga, famozni protosinđel Simeon Vilovski, kukavički je pobegao tajno noću, 13-14. februara 2010. g, u Solun (sa manastirskim kolima i ko zna koliko Eparhijskog novca; mada su on i Artemije već imali pozamašne sume, oko 12 miliona dolara, u Nacionalnoj banci Grčke u Solunu, kao i sličnu sumu u evrima u jednoj banci u Srbiji – sve to od novca Kosovske sirotinje, koji je narod iz zemlje i Dijaspore slao za stradalni Narod i Svetinje na Kosovu i Metohiji, a oni sebi prisvajali, kako je i Komisija Sv. Sinoda ustanovila).

Zatim je sudskim postupkom traženo od Grčke Simeonovo izručenje Srbiji, i prva odluka grčkog suda bila je da se isti izruči, ali je tada Artemije hitno otišao u Atinu i preko raznoraznih veza (ako ne i novca), uspeo da Apelacioni sud Grčke promeni odluku i Simeona „opravda“, jer, po Artemijevom lažnom svedočenju, Simeon je „nevin“, a u Srbiji je proganjan „iz verskih razloga – kao antiekumenista!“ – što je notorna laž, jer u Srbiji niko nije gonjen ni kao „ekumenista“ ni kao „antiekumenista“. To je samo psihopatska opsesija Artemija i sekte Artemijevaca da su „progonjeni“ – navodi u svom autorskom tekstu vladika Atanasije.

Ne sumnjamo da će uskoro stići žestok odgovor od strane Artemije.