Vladimir Parežanin, Vedran Spaić, Peđa Parović, Đorđe Mandrapa i Filip Mikić, svi sa Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, čine pobjednički tim Konkursa za arhitektonsko-urbanističko rješenje kompleksa na Crkvini, koji je raspisala Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska.

arhitekte pobjednici konkursa ya uredjenje kompleksa crkvina trebinje Filip Mikić, Vladimir Parežanin, Vedran Spaić, Đorđe Mandrapa i Peđa Parović.

Nimalo lak zadatak, pun izazova, ali na kraju se trud ipak isplatio. Eminentni stručnjaci iz oblasti arhitekture ocijenili su da je upravo njihov rad najbolje rješenje budućeg izgleda kompleksa na Crkvini.

U spoju mediteranske arhitekture, javnih i privatnih površina, duhovne sfere, napravili su projekat koji će se prenositi budućim generacijama.

Prema riječima arhitekte Vedrana Spaića, većinu tima čine ljudi porijeklom iz Hercegovine, pa je odgovornost prevashodno prema Trebinju, Hercegovini, a i struci predstavljala dodatnu motivaciju da se što kvalitetnije odgovori na veoma zahtijevne uslove Konkursa.

„Tim je sačinjen od ljudi sa fakulteta sa koga smo svi profesionalno potekli. Sve je krenulo od već postojeće želje da se nešto uradi za rodni grad i Trebinjce, a Konkurs Eparhije je bio idealna prilika za to“, kaže Spaić u razgovoru za TrebinjeLive.info.

Trebalo je ujediniti različite senzibilitete članova tima, kako bi sam projekat predstavljao cjelovito rješenje čime bi istorijski aspekt, tradicija, oblikovanje i arhitektura bili objedinjeni u koherentnu cjelinu.

Sama izrada projekta na kraju se svede na nekoliko nedjelja pred sam kraj konkursa, dok je cjelokupno koncipiranje i osmišljavanje projektnog rješenja trajalo od samog datuma raspisa, u oktobru prošle godine.

"Organizovali smo malo studijsko putovanje, sa ciljem da se dodatno upoznamo sa lokacijom. Poseta lokaciji uvek omogućava nezamenljiv dodatni ugao sagledavanja problema, koji je poželjan, bez obzira na to da li je osnovni koncept rešenja već formiran ili ne. Lokacija je inspirativna ne samo morfološki i zbog objekata koji se tu nalaze, već i zbog fizionomije i reljefa terena, ali sa sobom nosi i specifične probleme“, napominje Đorđe Mandrapa, ističući da su posjetu, prvenstveno, iskoristili da osjete atmosferu podneblja, posjećujući gradove i istorijske lokalitete u neposrednoj blizini Trebinja - Boku kotorsku, Kotor, Perast, Herceg-Novi, Cavtat, Dubrovnik, Manastir Tvrdoš...

Po povratku u Beograd, sa sobom su donijeli i preko 3.000 fotografija posjećenih područja.

Sagledavajući lokaciju uočeni su i mnogobrojni problemi, jer, “ipak teren nije ravna ploča na kojoj se projektuje“.

projekat hercegovacke gracanice mali grad trebinje kompleks crkvina Izgled cjelokupnog Kompleksa - Foto: trebinjelive.info

Konkursna dokumentacija je pružala uvid u sve neophodne informacije, ali je posjeta lokaciji omogućila realno sagledavanje stanja na terenu - utisak o dimenzijama, visinskim razlikama, usponima, nagibima, prilazu, a prevashodno grebenu okrenutom prema gradu koji će igrati ključnu ulogu u koncipiranju bitnog dijela projekta.

„Inicijalni koncepti koje smo postavili u velikoj meri su odgovarali stvarnosti, ali mnoge stvari su zahtevale prilagođavanje, čije neophodnosti ne bismo bili svesni bez provere na lokaciji. To je bilo od velikog značaja za dalji tok izrade projekta“, kaže Mandrapa.

Trebinje po svojim stilskim karakteristikama pripada mediteranskoj graditeljskoj tradiciji, kao i ostali posjećeni gradovi.

Autori su bili inspirisani urbanom strukturom, dimenzijom ulice, trga, njihovim međusobnim odnosom, ambijentima, atmosferom i time kako gradovi žive, kako se prostor grada koristi i kako ga je potrebno oblikovati da bi se omogućio način života karakterističan za ovo podneblje.

„Ovo je izuzetan uspjeh za nas strukovno mlade arhitekte. Jedan veoma važan uslov jeste organska upućenost na temu i lokaciju – kako je taj duh mjesta, genius loci, ugrađen u sve nas kroz naša porijekla i lične afinitete koje smo pronašli obilazeći mjesta srodna Trebinju. Ta studijska putovanja su postala izvorišta inspiracije, koja je bila prirodna, što znači da su sve te lokacije konceptualno inspirisale i kod nas proizvodile određene vizije i slike koje su bile individualne, što je u jednom trenutku napravilo čak i atmosferu dvoboja ideja, zbog čega je proces koncipiranja projekta zahtijevao više vremena. U tom trenutku – kreativnom stvaralačkom trvenju, i nastali su dobri primjeri koncepata, urbanističkog i arhitektonsko-morfološkog oblikovnog struktuiranja i materijalizacije – oblikovnosti i pojavnosti svakog od objekata“, ističe arhitekta Vladimir Parežanin.

Na prezentaciji projekta je istaknuto da rješenje predstavlja koncept koji pokušava da tradicionalne teme iskaže kroz savremeni arhitektonski izraz.

Mlade arhitekte kažu da se tradicijom može smatrati čak i sve ono što se dogodilo do juče, ali da tradicija nisu prosto neke gotove forme nastale u prošlosti.

„U našem projektu nema replika i interpretacija, već je on zasnovan na konceptima koji su svevremenski i postoje u mediteranskom graditeljskom miljeu mnogo godina unazad, a postojaće i dalje“, dodaje Parežanin,  napominjući da je velika obaveza da arhitektura bude srodna mjestu, socijalnom miljeu – narodu i korisnicima, kako bi mogla da živi život svakodnevice, i običnog i prosvećenog čovjeka.

Tradicija, u nekom osnovnom smislu, nije tradicija replike, kopiranja, precrtavanja, već uzimanje arhetipskog - svevremenih principa koji se provlače kroz sve arhitektonske stilove i koji se mogu prepoznati u mnogim istorijskim graditeljskim epohama.

projekat hercegovacke gracanice mali grad trebinje kompleks crkvina Parking i podzemna garaža, prilaz Kompleksu - Foto: trebinjelive.info

„Specifičnost tog arhitektonskog graditeljskog arhetipa je mediteranska ili uslovno rečeno hercegovačka arhitektura“, objašnjava Parežanin, dodajući da su arhetipi, zapravo, dimenzije prostora i srazmjeravanje u odnosu na aktivnosti čovjeka, područja na kojem se gradi.

Elementi athitekture, kada govorimo o morfologiji objekta, o njegovoj strukturi, kao i krovnim i zidnim površinama, otvorima, pjacetama, stepeništima, trgovima, ulicama, predstavljaju univerzalne teme koje svoju pravu dimenziju i svoje pravo srazmjeravanje doživljavaju kada se dimenzionišu u odnosu na lokalno.

Elementi koji se pojavljuju na hercegovačkoj kući – kosi dvovodni krov, lastavica odnosno zabat, spoljno jednokrako stepenište, podignuta dvorišta, tuneli, sjenici, predstavljaju elemente koje su arhitekte na konceptualnom nivou potpuno prihvatili i prikazali kroz savremene interpretacije.

„Činjenica je da se mi ne branimo od tradicije. Ipak, stilovi se nikada ne prihvataju slijepo i autentično, već doživljavaju uvijek neke modifikacije i uvijek su u službi nekog novog - obećanog trajanja. Ako je neki od principa potpuno preuzet i iskopiran, on je zapravo vremenski izmješten i veoma je opasno nekritičko pozajmljivanje tih principa u arhitekturi“, napominje Parežanin, dodajući da je iz tog razloga odnos prema lokaciji  vernakularni pristup (tradicionalna arhitektura, zasebnog stila – karakterističnog za neko područje) uz kritički regionalizam obaveza svih budućih arhitektonskih promišljanja - odnosno da se svi oblici arhitektonskog djelovanja, koncipiranja i struktuiranja od urbanističkog, osnovnog projektantskog do izvedbenog sagledavaju sa tog aspekta.

To znači, objašnjava Parežanin, da ne postoji univerzalnost u arhitekturi, ako govorimo o njoj kao finalnom proizvodu.

On dodaje da je moguće, primjera radi, napraviti univerzalan objekat u neutralnoj fabrici arhitekture i spustiti ga u Japan, Skandinaviju, Egipat ili Trebinje, i da će on ubrzo postati stvar koja ima vrijednost i to samo zahvaljujući tome što je drugačija od ostalih i specifična, dok sa druge strane nikada neće postati živa arhitektonska materija, koja će adekvatno realizovati svoje funkcije.

Arhitekta Đorđe Mandrapa, u razgovoru za TrebinjeLive.info kaže da je veoma važno da se prilikom projektovanja prepoznaju javni prostori kao univerzalni, i dalje aktuelni elementi tradicije.

Oni napominju da je njihova dužnost da budu savremeni i da to nije stvar izbora.

Kako kažu, projekat nije revolucinaran, neracionalan, futuristički ili eksperimentalan, već spada u vrstu projekta u čiju realizaciju je moguće ući odmah.

projekat hercegovacke gracanice mali grad trebinje kompleks crkvina Novi izgled postojećeg dijela na Crkvini

Prema riječima arhitekte Filipa Mikića, odstupanja u odnosu na propozicije konkursa su minimalna i svode se na slobodnu interpretaciju pojedinih stavki iz konkursne dokumentacije.

„Cilj svakog rada je da u najvećoj mogućoj meri odgovori na ono što se traži u Konkursu i to je ono što na kraju krajeva opredeljuje žiri. U našem projektu postoji osnovna podela zona. Pristupna zona – parking za autobuse, podzemna garaža, i to je prostor koji usmerava posetioce na ostatak kompleksa. Javna zona koja se grupiše u duhu mediteranskog grada – kroz funkciju trga i crkve predstavlja nukleus kompleksa, i privatna zona koja je namenjena monaštvu i koja je zbog svojih specifičnosti odvojena od javne zone“, kaže Mikić.

Poseban problem, pored same lokacije, jeste razdvajanje svih funkcija, koji su arhitekte uspješno riješile. Bilo je potrebno da se između onoga što nije srodno postavi određena barijera, a da istovremeno te razdvojene cjeline mogu da funkcionišu.

Projekat ima poseban kulturni značaj i sa njim su predstavljena dva glavna objekta kulture, a ostavljena je mogućnost da se ona ispoljava i kroz druge objekte. Na početku Kompleksa nalazi se galerija, koja je zamišljena kao membrana kroz koju se prolazi ka ostalim zonama.

„Trg se, takođe, može posmatrati kao pozornica, jer ima funkciju amfiteatra kojeg obgrljuje jedno monumentalno stepenište, podijeljeno u dvije cjeline, gdje je jedna cjelina predviđena za direktno pristupanje hramu, dok je druga formirana kao neka vrsta gledališta, tribine, na kojoj ljudi mogu da sjede“, kaže Vedran Spaić.

Arhitekte posebno naglašavaju da objekat upravne zgrade, čiji je osnovni gradivni element kula koja zatvara trg, a u kojoj je smještena administracija, takođe, ima ulogu prostora koji može da prihvati funkcije kulture.

Kulturne objekte zatvara obrazovni centar – fakultet i biblioteka, koji predstavljaju delikatnu zonu prelaza između javnog i privatnog.

U cijelom projektu je veoma važna multifunkcionalnost i prilagodljivost, da bi se prostorima obezbijedio kontinuiran život.

Posmatrano sa aspekta materijalizacije, projektovani objekti se oslanjaju na lokalno dostupne materijale, naglašava arhitekta Peđa Parović.

projekat hercegovacke gracanice mali grad trebinje kompleks crkvina Trg, pozorište, upravna zgrada - Foto: trebinjelive.info

 „Činjenica je da su nam velike principijelne, konceptualne i praktične inspiracije bili gradovi miljea u kojima se  život odvija podjednako aktivno, dugo, specifično i posebno, unutar i van objekata, i to je bio jedan od principa koji je ugrađen u atmosferu građene sredine kompleksa Crkvina. To predstavlja mogućnost da oni u svakom trenutku čine zasebne elemente celovite arhitekture“, kaže Parović.

Ta specifičnost, premisa uslovljena raspisom konkursa, da se u jednoj cjelini nađu kulturni, građanski, gradski i duhovni sadržaji, sa elementima komercijalnog, predstavljala je posebno složen zadatak ovog konkursa.

Multifunkcionalnost je bila jedan od načina da te stvari žive srodno na jednom terenu, objašnjava on, dodajući da je posebno važno bilo da te funkcije ne ugrožavaju jedna drugu.

 „Objekte koji su izgrađeni trebalo je poštovati, nikako negirati, zanemariti ili uklanjati - to poštovanje je išlo na relaciji obostranog. Objekti dostojanstveno stoje uz zatečene“, dodaju arhitekte, ističući da je time dodatno podignut značaj objektima koji se već nalaze na Crkvini.

Institucija konkursa u svim ozbiljno koncipiranim procedurama podrazumijeva i izlagački dio, što je jako važno za same učesnike, jer predstavlja jednu vrstu ličnog sučeljavanja - na jednom mjestu se vide konkretni rezultati i pored tih rezultata stoje konkretni autori. To je mjesto gdje se odvija javna debata, postavljaju pitanja i daju odgovori i kritika ima mogućnost da postavi pitanje.

„U tim situacijama se može procjeniti validnost odluke žirija i u toj atmosferi se dodjeljuju nagrade i kandidati dobijaju potvrde o tome, čime se završava procedura konkursa. Bez suda javnosti opšta slika nije kompletna, zbog čega sa zadovoljstvom čekamo ponovni odlazak na lokaciju, a samim tim i na izložbu“, dodaju mlade arhitekte.

Na kraju razgovora za TrebinjeLive.info, autori su posebno naglasili da do Crkvine treba izgraditi novu saobraćajnicu, jer planirani kompleks za 3.000 posjetilaca na dnevnom nivou ne može da opslužuje postojeći put od tri metra širine.

„Načelno smo preložili da se osnovna pristupna saobraćajnica do kompleksa Crkvina gradi od Studenca, pored Barutane do Crkvine“, zaključuju arhitekte.

Na međunarodni konkurs koji je raspisala Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska pristiglo je 25 radova, a najbolje je birao žiri sastavljen od eminentnih stručnjaka iz oblasti arhitekture i drugih profila.

projekat hercegovacke gracanice mali grad trebinje kompleks crkvina Budući hotel na Crkvini - Foto: trebinjelive.info

Cilj konkursa je bio bolje fizičko, funkcionalno i oblikovno povezivanje prostora Hercegovačke Gračanice sa urbanim jezgrom Trebinja, te oživljavanje lokacije i uvođenje novih sadržaja kako duhovnih, tako i kulturnih i turističko-ugostiteljskih.

Na prostoru kompleksa planirana je izgradnja hotela, restorana, hostela, vinarije i enoteke, više poslovno-administrativnih prostora, galerije i pozorista, te multifunkcionalnog objekta edukativne namjene, za smještaj škole, fakulteta, akademije ili instituta.

Otvoreni prostori kompleksa biće arhitektonski uređeni trgovima i pješačkim stazama, zelenim površinama, drvoredima, cvijećnjacima, fontanama i spomenicima, sa neophodnom infrastrukturom.