Pored "ćira", kod stare Željezničke stanice, danas su se okupili željezničari iz Trebinja, Dubrovnika i Herceg-Novog, koji su druženjem i prisjećanjem na dane kada je Hercegovinom vozio voz, obilježili 15. april - nekadašnji Dan željezničara Jugoslavije.
Vasilije Masleša, koji je za 11 godina rada na željeznici uspio da skući i stekne sve što mu je bilo potrebno da zasnuje porodicu, kaže da su mnogi, koji su danas došli da obilježe Dan željezničara, na željeznici proveli najljepše godine života.
"To je bila najjača sindikalna organizacija u državi koja je zaista vodila računa o svojim radnicima”, prisjeća se Masleša, dodajući da je željeznica bila žila kucavica bivše države i najorganizovanija poslije vojske.
On je posebno naglasio da je željeznica značila razvoj za kraj kuda bi prošla.
“Samo od Huma do Nikšića imali smo 20 lokomotiva, sa oko 50 mašinovođa i 70 ložača. Kada je bila izgradnja Željezare u Nikšić sjećam se da bi dnevno i po 20 teretnih vozova prošlo kroz Trebinje vukući građevinski materijal prema Nikšiću”, ističe Masleša.
Iz Dubrovnika je u Trebinje na druženje bivših željezničara stigao i Mato Kulaš, koji je podsjetio da je željznica imali veliki značaj kako za luku u Gružu, tako i za sela u Popovom polju, okolinu Trebinja i Čapljnine.
"Dok je bilo željeznice bilo je i ljudi tamo. Željeznica je bila neka spojnica koja je ljude držala na selu – dijelom su radili na željeznici, dijelom se bavili poljoprivredom i stočarstvom. Otkada je nema i sela su prazna”, kaže Kulaš.
Po riječima Dušana Bubala, nekadašnjeg željezničara iz Trebinja, proslava Dana željezničara ranije je predstavljala gala predstave, gdje su se vrtili janjci, ali i druženje uz piće i muziku.
Prva lokomotiva u Trebinje je stigla davne 1901. godine, a posljednja je sa nove Žejezničke stanice u Mokrim dolovima otišla 1976. godine.
Šta Vi mislite o ovome?