Trebinjskoj publici večeras se u prepunoj Galeriji Kulturnog centra predstavio mladi književnik Stefan Simić i to kroz svoje dvije knjige - "Odjeci ljudskog" i "Pustite nas".
U središtu pisanja Stefanovog pisanja je čovjek, sa svim svojim vrlinama, manama, porocima, zabludama i predrasudama, ističući sve stravičniju emotivnu pustoš među ljudima, stotine novih podjela i problema.
Knjiga "Odjeci ljudskog" se sastoji iz sedam poglavlja. Predstavlja spoj socijalno-angažovane proze, ljubavnih priča, priča o ljudskim sudbinama, posebno o položaju žene u savremenom svijetu i problemima sa kojima se susreće.
"Čovek treba da nastane. To je osnovna stvar jer nije sam po sebi čovek. Čovek je ono što postaje svojim kulturnim i ljudskim razvojem i jako je važno da se stvori jedan ljudski ambijent gde bi čovek mogao da razvije svoje ljudske osobitosti. Moja priča je angažovana priča i pokušavam da inspirišem ljude da je osnova dobro, ljudsko i humano delo, jer mi je uvek kao mladom čoveku falilo to ljudsko i zato sam nazvao knjigu 'Odjeci ljudskog'", kaže Simić u razgovoru za TrebinjeLive.info, dodajući da nije želio da to bude literarna priča sama po sebi, već da motiviše i inspiriše ljude da budu ljudi.
Piše poeziju, pripovijeda, planira i pisanje romana, a u isto vrijeme studira na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na smjeru sociologija. Kako kaže, jako mu je važno da inspiriše ljude, ali i poruke koje njegovo pisanje nosi. Ako ga neko doživi kao pisca onda i jeste pisac, kaže Stefan.
"Pišem tako da to budu skupovi zaključaka, jer svaki tekst je u stvari zaključak. Ovo je brzo vreme i brzo se i piše. Pokušavam da pišem sažete priče tako da svaki pasus i svaka rečenica nose poentu", objašnjava Stefan, napominjući da se svaka njegova rečenica može čitati za sebe.
Na društvenim mrežama ima veliki broj pratilaca i to mu, kako kaže, mnogo znači, jer ga ljudi cijene, prepoznaju nešto u njemu, dobijaju odgovore, ali se i poistovjećuju sa njim kao sa čovjekom. U početku ga je pratio manji broj ljudi, pa je i za njega bilo lakše jer je imao pravo na grešku i da napiše loš tekst, ali danas, kada ima ljude koji ga cijene i kritičare među čitaocima, ima i veću odgovornost, pa je samim tim i teže.
Nastoji da probudi ljudsko u ljudima i da svima kaže da je to osnova, kao i da u svakoj priči ima što manje sujete, sarkazma, ironije, primitivizma, bahatosti, vulgarnosti, a da dominira ljudska priča i da se ljudi inspirišu.
"Uvek sam se osećao neprimetno i sada mi je ovo šansa da putem pisama i javnih nastupa skrenem pažnju ne samo na sebe, već i na neke vrednosti za koje mislim da čovek treba da se bori. Svi smo mi društvena bića i važno je da čovek sebe doživi kao takvo biće", naglašava Simić.
Poslije sociologije želi da upiše psihologiju, ali i da se bavi nekim drugim stvarima, a sve u cilju da mladim ljudima ponudi što šire odgovore na neku književnu apstrakciju, kao i da ima naučno utemeljenje gdje će na tribinama, u tekstu, sve moći objasniti i ponuditi.
On u razgovoru za TrebinjeLive.info naglašava da ne treba pisati o apstraktnim vrijednostima i dobru, već da se čovjek treba obračunati sa zlom, nepravdom, lošim stvarima, jer samo kroz negativno čovjek može da dođe do dobrog.
"Pisanje je mogućnost da se čovek osami, da iznese svoje stavove i razmišljanja, ali je ono i samooslobađanje, razgovor sa sobom i drugim ljudima i može se doživeti na hiljade načina. Što su ljudi otuđeniji, sve je veća potreba da pisanje ne bude umetnost, već oslobađanje ljudi, lečenje kompleksa, jer nemaš kome da se obratiš - nemaš prijatelja ni sagovornika", ističe Stefan, dodajući da je pisanje jedini način da se kompenzuje nesreća koju čovjek nosi u sebi, ali i koju nosi društvo, jer suština svega je biti čovjek.
Za sebe kaže da nije bahat i da ne budi negativno u čovjeku, već pozitivno. Ako budi ono što je najbolje u ljudima, onda je to dokaz da je na pravom putu, kaže Stefan.
Razgovor za TrebinjeLive.info završava riječima da pokušava da njegovi nastupi ne budu klasične književne tribine, već duhovna otvaranja, gdje ljudima daje odgovore do kojih je došao, ali i gdje će ljudi shvatiti da oni nisu jedini koji imaju probleme, nego da svi živimo živote i da je poenta povezivanje i stvaranje jakih ljudskih veza.
Stefan će sutra sa učenicima Gimnazije "Jovan Dučić" prirediti književni čas, a zatim će u Ljubinju održati promociju knjiga. U Mostaru, 27. marta, u rodnoj kući Svetozara Ćorovića, prirediće književno veče.
Šta Vi mislite o ovome?