Da nije u pozadini maglom prekrivenog Leotara, a u podnožju "kao čivut modre Trebišnjice", neko bi možda i pomislio da se nalazi negdje u Herceg Novom i da raste u dvorištu nekog starog moreplovca. Međutim, raskošna mimoza, koja plijeni i mirisom i izgledom stasava u dvorištu Trebinjke Slavojke Mileusnić.
Ima tu i neke sličnosti, jer novljanska i trebinjska mimoza rastu na toplom mediteranskom suncu, uzgajane ljubavlju i pažnjom. Koliko ljubavi i truda je uložila u cvijeće, Mileusnićeva priča sa oduševljenjem.
Ona se uzgojem cvijeća bavi godinama, a na svom imanju, između ostalog, ima zasađeno više od 150 ruža, koje su u njenu oazu mira, kako ona voli da kaže, stigle iz raznih krajeva svijeta. Brojni su pomorci sa putovanja donosili razno bilje i sadnice, pa je tako, zbog blizine Jadranskog primorja, u ovaj kraj dospjela i mimoza iz daleke Australije. Žuti cvijet već gotovo deceniju krasi dom porodice Mileusnić, koji na oko 1.000 kvadratnih metara uzgajaju razno mediteransko ukrasno bilje.
- Lijepo je darivati cvijeće. Nije ga teško uzgajati, jer je to zadovoljstvo i milina. Svaki cvijet je bitan na svoj način, a za pojedine sadnice vežu me i posebne uspomene - kaže Mileusnićeva.
Priča da ima prostora, sunca i volje da se brine o svojoj žutoj ljepotici. Donosila je, kaže, mimoze iz Herceg Novog i Budve, ali nijedna se nije primila.
- Dijelim svoju mimozu komšijama, prijateljima i poznanicima. Sa radošću im darujem cvijeće - kaže Slavojka, koja je za svoje "viseće vrtove" dobila sedam opštinskih i jednu međunarodnu nagradu.
Može mimoza da raste i u Mostaćima i Gorici, svuda gdje ima sunca i osmijeha. Tamo gdje je hladno mimoza ne može da raste. Slavojka kaže da ona ne traži mnogo.
- U početku joj treba mnogo zemlje, voda i đubrivo. Imam ja i jedan poseban recept za presađivanje, ali to ljubomorno čuvam - sa osmijehom kaže Slavojka.
Legenda
Legenda o mimozi govori da je nekada davno u Australiji blizu okeana živio ljubavni par koji se mnogo volio. Mladić, sin ribara je bio lijep i inteligentan. Njegova djevojka je bila plemenita ljepotica i voljela je žutu boju, a bila je iz aristokratske porodice. Međutim, porodica ju je udala za vojvodu. Razočarani mladić napustio je okean i otišao u planinu da radi kao čuvar šume, da bi zaboravio svoju ljubav. Ali, čim je zakoračio u šumu izbio je veliki požar. Stradao je spasavajući šumu od vatre. Čuvši vijest o smrti mladića, djevojka je pobjegla od muža u planinu, gdje zatiče njegovo izgorjelo tijelo. Umrla je pored svog voljenog, a od tog vremena na mjestu gdje je umro ljubavni par pojavljuje se lijepo mirisno žuto cvijeće, mimoza.
Šta Vi mislite o ovome?