Na današnji dan, 1871. godine rođen je srpski pisac i diplomata Jovan Dučić, član Srpske kraljevske akademije, čija je lirika udarila pečat srpskoj poeziji u prvoj polovini 20. vijeka.

jovan ducic

Diplomirao je prava u Parizu i od 1912. do 1941. bio je diplomatski činovnik Kraljevine Srbije i Jugoslavije, na kraju i ambasador u nekolicini evropskih prestonica.

Već prvom pjesničkom zbirkom "Pjesme", izdatom u Mostaru, predstavio se kao specifičan liričar i vanredna pojava u srpskoj književnosti. Pisao je i prozu ("Jutra sa Leotara"), putopise ("Gradovi i himere", "Pismo iz Ženeve", "Pismo s Alpa", "Pismo iz Španije"), eseje ("Blago cara Radovana", "Moji saputnici", "Staza pored puta"), studije ("Grof Sava Vladislavić"), političku publicistiku ("Verujem u Boga i u srpstvo").

Umro je u SAD 1943. duboko rezigniran stradanjima srpskog naroda tokom rata, posebno na teritoriji takozvane NDH.

Dugo nakon Drugog svjetskog rata, pojedini segmenti njegovog djela bili su zanemarivani, zbog činjenice da je Dučić smatran simpatizerom Pokreta generala Mihailovića.

Njegovi zemni ostaci počivali su šest decenija u varošici Geri u državi Indijana SAD, poslije čega su preneseni u otadžbinu i položeni u kriptu manastira Hercegovačka Gračanica iznad njegovog rodnog Trebinja.