Još ne znamo šta je turizam ili se pravimo da ne znamo – Obrnuta priča o turističkim potencijalima Trebinja

Autor: Redakcija i saradnici Foto: Ilustracija
TREBINJELIVE 04. 02. 2015. - 7:42h

Nakon objavljivanja tekstova iz istorije i hrišćanstva, vezanih za Trebinje, a u okviru TrebinjeLive specijala, donosimo vam tekst koji je prevashodno namijenjen gradskim vlastima i Turističkoj organizaciji našeg grada, ali i svim stanovnicima Trebinja.

trebinje grad proljece studenti

Da bi lakše shvatili o čemu ćemo pisati, daćemo vam mali, izmišljeni primjer.

Zamislite da se pronađe mač na Kosovu polju i dokaže se da je to mač kojim se neko od učesnika borio u bici, mač bi vrijedio, na primjer, 5.000 maraka. Ako se dokaže da je mač pripadao knezu Lazaru on bi vrijedio na primjer 200.000 maraka. A ako se dokaže da je to mač kojim je Miloš Obilić posjekao Murata, mač bi bio neprocjenjive vrijednosti.

Slično je i u turizmu. Zbog kulturno-istorijskih spomenika, vjerskih objekata i relikvija, mnogi su spremni da prevale pola svijeta i potroše značajne količine novca. Nažalost, mnogi od nas često nisu svjesni kakvo se bogatstvo nalazi u našem dvorištu…

Gradovi sa bogatom istorijskom prošlošću, iskopinama, kojih u Trebinju ima, manastirima, rijekom kao sto je Trebišnjica i svim ostalim što naš grad može da ponudi, su gradovi izrazito zanimljivi za dolazak turista.

Najjači vid turizma je vjerski turizam. Imajte u vidu šta su Hrvati dobili sa „čudom“ iz Međugorja, koje čak ni Vatikan nije priznao.

Trebinje za razliku od Međugorja ne mora ništa da izmišlja, ono ima sve što je potrebno da postane značajna vjerska i turistička destinacija Evrope i uopšte svih hrišćanskih vjernika.

Naš grad, kako tvrde predstavnici Srpske autohtonističke istorijske škole, ima drugu u svijetu svetu rijeku. U Izrael, na rijeku Jordan, dolazi na stotine hiljada vjernika.

Naravno, pametni Izraelci su od toga napravili industriju. U ogromnim količinama prodaju u malim flašicama vodu iz svete rijeke, toge u kojima se ljudi ponovo krštavaju u Jordanu, i mnogo drugih suvenira. A turisti u Trebinju, čak, iz gradskog vodovoda piju svetu vodu!?

Pavlova pećina je drugi veliki adut za posjetu Trebinju. U cijelom hrišćanskom svijetu svaki objekat u kome su boravili sveti apostoli pobuđuje veliko interesovanje i bitan motiv za posjetu. Poznato je da je u njoj boravio Sveti apostol Pavle. U Trebinju je u 1. vijeku n.e. boravilo pet svetih apostola, a među njima i  sveti Petar.

Odmah pored ulaza u pećinu sv. Pavla nalaze se ostaci male crkve. Do sada se nije istražilo kada je izgrađena. Šteta, jer, vjerovatno je iz ranog perioda hrišćanstva.

Još jedan veliki adut je svakako i čestica Svetog krsta koja se čuva u manastiru Duži.

Pored mnogobrojnih manastira od ogromnog značaja, i gore navedenog, ko od hrišćana ne bi došao u Trebinje. Po broju crkava i manastira, njihovoj starini i značaju, Trebinje bi se moglo nazvati, bar, hercegovačkom Svetom gorom.

U dva navrata u Glasu Trebinja pisano je da najslavniji ruski vojskovođa Kutuzov, izgleda, potiče iz Popovog polja.

Velike svjetske enciklopedije se slažu da im je njegovo porijeklo nepoznato, a ruski izvori kažu da je iz Sankt Peterburga. Nigdje u Sankt Peterburgu nema nikakvih tragova o njemu, a moralo bi biti da je tu rođen.

Ako se ovo dokaže i objavi, neće biti Rusa koji ne bi došao da vidi odakle je slavni Kutuzov,  a da je na ljetovanju negdje od Budve do Splita. A još kada bi mu podigli spomenik, kao što je spomenik u Gacku Savi Vladislaviću, eto Rusa u značajnom broju.

Svi u serijalu navedeni kraljevi koji su stolovali, rođeni ili sahranjeni u Trebinju daju našem gradu ogroman značaj za cijeli srpski rod. Zamislite da se u Trebinju napravi trg sa spomenicima svima njima, nešto poput trga Milenijum u Budimpešti. Ko to ne bi volio da vidi, a samim tim i posjeti Trebinje.

Sve ovo dovelo bi do brzog i velikog razvoja Trebinja. Uloženi dinar u turizam vraća se veoma brzo, mnogo brže nego da je uložen u bilo koju drugu privrednu granu. A turizam vuče sa sobom razvoj cjelokupne privrede.

Došlo je vrijeme  da se svi resursi koje Trebinje ima pokrenu u cilju razvoja i da prestanemo da sebe i svoju bogatu istoriju omalovažavamo, a da prihvatamo samo ono što nam drugi nameću vijekovima.

Mi smo, kao narod, uvijek spremni da sve svoje omalovažavamo i sebe smatramo malim – zanemarljivim narodom, a da sve drugo i sve druge, pa makar nam oni pisali istoriju koja nas baca na dno i od nas pravi divljake, uzvisimo.

A evo i primjera kako bagatelišemo sopstvenu istoriju i kulturu.

U turističkom prospektu Trebinja, kao i na zvaničnom sajtu Turističke organizacije, napisano je da se Trebinje prvi put pominje u 10. vijeku.

Zašto ne napisaše od kada se zna za Trebinje. Pa gdje su stolovali pominjani kraljevi? Gdje je u 1. vijeku boravio Sveti apostol Pavle? Zar bi on ovdje boravio da nije bilo grada?

Ni pomena o 200 humki iz praistorijskog vremena pored Moska, iskopinama u Zasadu, Klobuku, arheološkim nalazištima na Zupcima i mnogim drugim!?

Odakle sve to tu ako se Trebinje pominje, i ako je nastalo tek u 10. vijeku, a mi, kao, došli na ove prostore u 6. vijeku? Pa ko je tu živio do 6. vijeka? Naravno, mi Srbi.

Kaže se da je u Starom gradu, na temelju rimskog, srednjovjekovnog i turskog grada izgrađena austrijska kasarna. Tu su i Rimljani, i Turci, i Austrijanci, samo nas Srba nema. A bar da rekoše ko je gradio taj srednjovjekovni grad. Veliko je vremensko razdoblje između Rimljana i Turaka, gdje nestaše vijekovi? A ko je živio u periodu između osvajanja Rimljana i Turaka, a i prije Rimskog perioda?

Za pećinu sv. Pavla se kaže da je po davnom predanju u nju dolazio sv. apostol Pavle.

Na tabli kod manastira, koja pokazuje pravac do pećine doslovno piše: “U ovoj pećini neko vrijeme je boravio sv. Apostol Pavle”. To je bitna razlika, i smatramo da je tačno ono što je na putokazu. Zašto tako piše u prospektu? I koga je to on prevodio u hrišćane?

U prospektu piše da postoji vjerovanje da će djevojke koje se umiju vodom iz pećinskog jezera na Petrovdan biti lijepe i privlačne. A na putokazu piše: “Voda u pećini, po predanju, pomaže nerotkinjama i liječi vid”.

Zašto nigdje ne piše o zazidanim vratima na crkvi u manastiru sv. Petra i Pavla u Petrovom polju. A zna se da su zazidana vrata u manastirima znak da je tu neko krunisan. Naravno, zato što bi onda morali da kažu ko je tu krunisan, što protivnicima srpstva ne odgovara, jer bi kompletna njihova istorija pala u vodu.

Na zvaničnom sajtu Turističke organizacije Trebinja piše da je manastir iz 6. vijeka, a da je podignut na ostacima crkve koja potiče iz ranog perioda hrišćanstva!?

Na istom sajtu za crkvu sv. Klimenta kaže se da potiče iz 15. vijeka, a u daljem tekstu da je jedna od najstarijih crkava u trebinjskom kraju!?

U opisu manastira Duži, tek u završnoj rečenici, iznosi se tvrdnja da se u manastiru nalazi čestica Časnog krsta. Zašto je to skoro skriveno? Pa to bi trebalo da je na udarnom mjestu. Koliko manastira u svijetu posjeduje takvu relikviju?

Muzej Hercegovine mogao bi da bude jedan od značajnijih muzeja na našim prostorima. Samo je potrebno osnovati nešto kao arheološko društvo Trebinja, uložiti nešto sredstava, i raditi, kopati. Sigurno je da bi ubrzo sve izbilo na površinu.

Samo i muzej treba da radi na srpskoj istoriji, a ne na Vatikanskoj!

Manastir Presvete Bogorodice na Crkvini je prije svega sakralni objekat posvećen pjesniku Jovanu Dučiću. U suvenirnici, djevojka koja tamo radi jedva pronađe jednu Dučićevu knjigu. Tamo dolaze turisti iz cijelog svijeta. Dučić je prevođen na mnogo jezika. Pa, odštampajte jeftine knjižice na svim jezicima, na kojima je Dučić prevođen. Sigurno je da bi se prodale. A i Dučić je valjda zaslužio da mu se posveti više pažnje.

I da ne nabrajamo dalje. Ima još mnogo takvih primjera. Čitajući prospekt i sajt, ne vidimo razloge zašto bi neko došao u Trebinje. U uvodnom udarnom tekstu se ističe da je Trebinje grad vina, sunca i platana. Pa gradova koji to imaju, ima na hiljade u svijetu. I nigdje, u prospektu i na sajtu, ne piše ko tu živi, koji narod.

Mi Srbi smo od pamtivijeka tu, pa i prije toga, a Trebinje je jedan od najstarijih naselja na Balkanu. Slobodno to napišite. Čega se to mi stidimo? Sami sebe, ili možda čak i velikog Dučica koji napisa “Blago cara Radovana” i “Jutra sa Leutara”. Pročitajte ih ponovo i shvatićete.

Promovišite naš grad pravim argumentima i na pravi način, i umjesto sadašnjih oko 1.000 kreveta u raznim vidovima smještaja, ubrzo će nam 3.000 biti malo.

Kraj specijala

Ovim tekstom završen je prvi TrebinjeLive specijal. Zahvaljujemo se svim saradnicima iz Trebinja i Beograda koji su uložili trud i energiju da se ovaj serijal, nakon više mjeseci priprema, objavi u nastavcima na portalu TrebinjeLive.

U proteklih nešto više od mjesec dana preko 100.000 čitanja samo TrebinjeLive specijala generisala je „Gugl analitika“, što nam je dalo dodatni motiv da u narednom periodu pripremimo i sa vama, poštovani čitaoci, podijelimo nove serijale, koji su već u pripremi.

Komentari

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne i stavove internet portala TrebinjeLive.info. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal TrebinjeLive.info zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.
Evo zbog čega je TrebinjeLive najčitaniji i najuticajniji portal u gradu!
8.500+
dnevnih
posjeta
265.000+
mjesečnih
čitanja
620.000+
mjesečnih
pregleda stranica
18.500+
fejsbuk
sviđanja