U selu Tulje održan je književni pomen Vasiljki Marić - djevojački Matić, koja je rodom iz tog sela. Promociju je priredilo Udruženje za vodosnabdijevanje i obnovu sela Tulje, Savez književnika u otadžbini i rasejanju Zemun i Udruženje književnika Srpske - podružnica Trebinje.
Vasiljka Marić je napisala četiri knjige i dvije zbirke pjesama. O njenoj poeziji je govorila profesor srpskog jezika i književnosti Olgica Cice, o romanima mr Milovan Rosić, a o bibliografiji i životu profesor doktor Radoslav Milošević.
"Nisam pisala da bi postala slavna i da se obogatim, nego sam pisala da se izliječim od svega ružnog u sebi, tužnog i bolnog, ali i da steknem prijatelje", tako je govorila Vasiljka Marić.
Književni pomen je održan, kako tradicija sela Tulje nalaže, u Paljariću, što predstavlja sabiranje, druženje, običaje, tradiciju i dogovaranje. Ljeti se mještani okupljaju na Starom guvnu, a u zimskom periodu u Paljariću.
Olgica Cice je istakla da su knjige Vasiljke Marić pune patnje ljudi koje je neizmjerno voljela i koje je mogla da osjeti, jer je prije svega bila veliki čovjek.
"Vasiljka je nosila stvaralački nemir u sebi, ali nije imala vremena da mu se posveti. U njoj su se taložile razne emocije - lijepe i ružne, ali je rat taj koji ju je natjerao da napiše sve ono što je njeno biće trebalo da vrisne", kazala je Cice, dodajući da je u Vasiljki sazrijevalo pjesničko stvaralaštvo koje se, kada je počela da piše, na papir izlilo kao sok jedne vrele voćke koja je to dugo čekala.
Cice je napomenula da je Vasiljka svojom jednostavnošću, razgovjetnim jezikom, koji je razumljiv, toplinom i velikom ljubavlju pisala stihove koji predstavljaju ritam njenog pulsa, otkucaje njenog srca, ali i jezika koji koristi ne kao cilj, već kao sredstvo.
"U svim intervjuima je napominjala da nikada ništa ne bi pisala da nije bilo rata", zaključila je Cice.
TRAŽIM!
Tražim moje stare, dobre prijatelje, one kojim mogu vjerovati do kraja. Da ožive mrtve docvetale ruže, da u meni pobijede mračnu sablast očajanja. Tražim moje stare dobre prijatelje, one koji ne gledaju šta donesoh da im dam. Tražim ona vrata uvijek otvorena, usred tamne crne noći da otjeram ružan san. Tražim moje stare, dobre prijatelje one kojim ne moram najavljivati posjetu. Oni znaju pretvoriti suzu u osmijeh, u srcu im uvijek toplo k'o u mekom krevetu. Tražim moje stare dobre prijatelje, što uzimah od njih a vraćala nijesam. Tražim stare adrese da pošaljem sjećanja, iz fioke napisana, neposlana pisma. Tražim moje stare, dobre prijatelje, što im vjera o čistom protiče kroz vene, da na vječnoj brazdi njihovih koraka, makar samo još jedanput oživimo uspomene. Tražim moje stare dobre prijatelje, da se jave, da povrate mome oku sjaj, da pomognu da ne skončam misleći: "da je umro ČOVJEK, došao svijetu kraj." Tražim one staze koje ne mirišu, otrovanim bolom, tugom prolaznosti. Tražim ono cvijeće što zalijevah nadom, da će živjeti i mirisati stazom ljepše budućnosti.
Govoreći o četiri romana Vasiljke Marić, mr Milovan Rosić, posebno se osvrćući na roman "Dunja", koji je posthumno izašao iz štampe, istakao je da je u njemu riječ o ljubavi između Dunje i Sergeja, koja je prekinuta zbog spleta neočekivanih okolnosti, a koji su naslijeđeni iz prošlosti, ali su se poslije otklonjenog nesporazuma našli na zajedničkoj stazi života i svoju ljubav krunisali brakom.
"U ovom kao i u njenim drugim romanima prepliću se svi oblici kazivanja, naracije, deskripcije, dijaloga, monologa, a posebno se svojom snagom ističu unutrašnji monolozi, koji najbolje osvjetljavaju unutrašnju dramu ličnosti", kazao je Rosić, dodajući da je svaki detalj prožet njenom ljudskom snagom, i što je najvažnije svojim primjerom će pokazati da je čovjeku dato da se bori i da izlaz postoji.
U umjetničkom dijelu programa učestvovali su: glumci Željko Milošević i Vladan Popović, guslar Rajko Milojević i Dragan Mitrić, dok su slovo o selu, rodoslovu prezimena porodica Tulja nekad i sad, srpsku azbuku i prvi čas matematike nekad i sad, kazivali Milica i Marko Salata.
Prisutne je pozdravio i Vaso Kolak, predsjednik Udruženja za vodosnabdijevanje i obnovu sela Tulje, a, između ostalih, prisustvovali su i Vasiljkin brat Vasilije i sestra Jovanka Sparavalo.
Na kraju večeri za sve goste priređena je trpeza ljubavi, koju su pripremile tuljanske domaćice.
Veče puno emocija i ljubavi, a sama ideja što se ovaj književni pomen održao u jednom selu, dalo je veliki značaj samom događaju.
"Zar ima ljepšeg osjećanja kada usred mrkle noći dobijete poruku gdje, između ostalog, pišu one dvije krunske riječi s dna duše 'Kako si?'", govorila je Vasiljka Marić.
Šta Vi mislite o ovome?