Žive u BiH, rade u Evropi. Na desetine Trebinjca svako jutro sa pasošem u ruci i sendvičem u torbi putuje u Dubrovnik.

trebinje grad proljece studenti

Jedan od njih je i Goran Petrović koji već godinama nadniči u drugoj državi.

“Da je sreće radio bih negdje drugo, a ne u Dubrovniku. Išao bih na posao u Bileću ili kod nas u Industriju alata, ali ovako moram da se snalazim, da vozarim svaki dan. Pa nije lak posao je li ali se zaradi više nego ovdje. Moraju se računi plaćati, troškovi i porezi, i to sve. Niko te ne pita jel imaš. Moraš stvoriti pare”, priča Goran.

Uspio je Goran da isposluje hrvatsko državljanstvo nakon nekoliko godina vrijednog rada. Zarađuje dobro – ali sve pare odu na hranu i račune – kući ima dvoje djece i nezaposlenu ženu.

Iako radi po čitav dan još se kaže nije pomakao s mrtve tačke.

“Jedno dvanaest sati mi treba – sat vremena odem, sat vremena dođem i deset sati dođem. Najmanje sam s familijom, ali šta ću, moram. Sreća pa je blizu nam Dubrovnik pa mogu da spavam kući svaku noć”, kaže Goran.

Većina Trebinjaca u Dubrovniku rade na crno, pa je razumljivo što nisu imali hrabrosti da stanu pred naše kamere.

Oni koji jesu, nemaju čime da se pohvale.

Samohrana majka Irena Perkušić kaže da nema mnogo izbora – radi šta god je zapadne.

“To je bilo po ugovoru o djelu, nije znači stalni radni odnos – oglašavanje apartmana za jednu agenciju iz Splita, fotografisanje apartmana isto tako za njihove potrebe oglašavanja. Uglavnom ovdje je teško doći do posla, tražim posao naravno, ali kako posla nem imam dvoje djece koje treba prehraniti i moram se snalaziti”, kaže Irena.

Danas su se prošetali gradom i poplaćali račune. Sutra će, kažu, dan provesti s familijom, a već u ponedjeljak trče na posao, jer su za njih praznici završeni.

U Hrvatskoj su do kraja mjeseca svi dani radni.

Pogledajte prilog iz Centralnih ATV vijesti!

[embed]

[/embed]