U Domu mladih u Trebinju sinoć je održana monodrama "Oporuka" - životoslov Desanke Maksimović, u izvedvi dvadesetogodišnje Dragane Miskin, a u organizaciji Zavičajnog kluba "Osvit" iz Bileće.
Dragana je glumica Amaterskog pozorišta Zavičajnog kluba "Osvit". Ovu monodramu, scenario i režiju potpisuju Aleksandar Dželetović i Miodrag Ljubo Hrnjez. Prema njenim riječima, pet godina se bavi glumom i prvo što je počela da radi je bio "Poj ljubavi", u kojoj je govorila pjesmu Desanke Maksimović "Strepnja". Nije ni mogla da pretpostavi da će pet godina kasnije govoriti monodramu o Desanki Maksimović.
STREPNJA
Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
da volim i želim oka tvoja dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.
Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra'.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.
Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek' mi ne priđu oka tvoja dva.
"Do sada sam igrala u pet predstava. Ovaj tekst sam dobila prije godinu i po dana i nisam mislila da ću baš dobro moći da ga odradim, s obzirom na to da sam u prethodnim predstavama dobijala uloge koje su u potpunosti suprotne liku Desanke Maksimović", kaže Dragana, dodajući da je, kada je dobila tekst, još više željela da se suoči sa mislima čuvene pjesnikinje, ali i njenim osjećanjima, željama, poezijom.
Godinu dana je čitala poeziju Desanke Maksimović, a petnaestak dana intenzivno su radili na probama, izgovaranju teksta, pokretima, ali monodrama je počela mnogo prije nego što su probe počele.
"Desanka je najbolja srpska pjesnikinja i na mene ostavlja jak utisak. Nije imala svoju djecu, ali svi smo mi njena djeca", istakla je Dragana, napominjući da je ona prije svega čovjek i naša učiteljica.
Mlada glumica naglašava da je pokušala da Desanku predstavi u što boljem svjetlu, ali da se ona dovoljno pokazala kroz svoju poeziju.
"Mi nemamo u knjigama-literaturi neku određenu biografiju Desanke Maksimović, ali se nadam da sam kroz ovu monodramu istakla sve ono što je Desanka uradila za našu književnost", dodala je Dragana, ističući da je mislila da je ona blaga žena koja se nije mnogo borila za srpski narod, ali kad se pročitaju pjesme o Srbima, vjeri i njenom porijeklu, onda svi shvate koliko je zapravo ona učinila za naš srpski narod.
Ona napominje da se svi možemo pronaći u njenim pjesmama.
U monodrami Dragana mijenja tri šešira, što označava Desankine periode u životu. Prvi šešir je najraspjevaniji, drugi označava njen hod po šumi, pisanje i raspjevanost, a treći - crni šešir označava njen kraj, odnosno početak nečeg novog, početak Desanke u našim životima.
"Ona nama ostavlja svoje pjesme i kao što ona kaže: 'A iza mene ostaće reči, stihom okovane'", kaže Dragana.
Miodrag Hrnjez Ljumo, koji potpisuje scenario i režiju monodrame, istakao je da se Draganin trud isplatio i da je bar na trenutke činila da pjesnikinja bude prisutna među publikom.
"Bilo je situacija gdje se publika nakon zavšene izvedbe ne pomjera i ostane na svojim mjestima kao hipnotisana, nakon čega bi Draganu nagrađivali dugotrajnim aplauzima, ali i onih kada pojedine dame plačući izađu iz sale", prisjeća se Ljumo.
On zaključuje da u Hercegovini nije dovoljno zastupljena najveća pjesnikinja srpskog roda, ne samo u životu Srba, već ni u školama.
"Život ima svoj početak, trajanje i kraj. I tako ga moramo uzeti. U tome i jeste čovekova snaga i veličina", govorila je Desanka Maksimović.
Šta Vi mislite o ovome?