Poslije premijerne večeri o Branislavu Nušiću SPKD „Prosvjeta“ Herceg-Novi je na svojim tradicionalnim večerima koje organizuje srijedom priredila veče posvećeno pjesniku Lazaru Simovom Ćuriću.
Riječ je o narodnom tribunu i pjesniku rođenom u Igalu koji je svoje stvaralašto predstavio u SAD u izdanju redakcije tadašnjeg lista “Sloboda“, koji je izlazio početkom prošlog vijeka u San Francisku, a koji je bio namijenjen iseljnicima iz Boke, Hercegovine, Crne Gore i Dalmacije.
Uredništvo „Slobode“ na čelu sa Novljaninom Velimirom Radojevićem pripremilo je krajem decembra 1903. godine pjesme Lazara Simovog Ćurića, koje su posvećene srpskoj omladini, a koje su iz štampe izašle 1904. godine.
Podom jubileja od 110 godina o decenijama neopravedno zapostavljenom pjesniku u srpskoj naučno–istorijskoj javnosti i javnom i kulturnom životu naše sredine, u kući Iva Andrića na Toploj, na godišnjicu dodjele Nobelove nagrade za književnost Ivu Andriću, predstavljen je pjesnički rad Lazara Ćurića.
Književnik Olivera Doklestić, predsjednik SPKD „Prosvjeta“ Herceg-Novom, kazala je da je Lazar Ćurić, bježeći od služenja vojske u Austrougarskoj, 1886. godine otišao u Ameriku, gdje je nastala i pjesma „Pod zemljom u Americi“.
„Bio je to vapaj i poruka zemljacima u rodnom kraju da im razbije idilično sanjarenje o Americi i lagodnom životu u njoj. U tim godinama borbe za egzistenciju časopis 'Sloboda' je bio jedan od srpskih nacionalnih svetionika ne samo kao časopis na srpskom jeziku, već i iz razloga što je objavljivalo vijesti iz domovine, Kraljevine Srbije, Knjaževine Crne Gore i krajeva pod Austrougarskom monarhijom gdje su živjeli Srbi i odakle su stizali brojni emigranti“, kazala je Doklestić.
Najpoznatije djelo Lazara Ćurića je pjesma „Bokeljev san na badnju veče“, spjevana u desetercu. Uz Radojevićevu pomoć je dramatizovana kao slika u jednom činu, i igrana na scenama dobrotvornih društava u Americi, a potom i u Herceg-Novom, Hercegovini i Beogradu.
Dramatizacija Ćurićeve pjesme imala je dva izdanja, prvo 1904. godine u San Francisku, a drugo 1909. godine u Čikagu.
Zbirka „Pjesma“ predstavlja objedinjene sve pjesme koje su izlazile po raznim časopisima. Ćurić nije krio da mu je Jovan Jovanović Zmaj uzor, pa je čuvenom pjesniku posvetio i rođedansku pjesmu, povodom 70 godina rođenja, koja je objavljena u „Srpskoj nezavisnosti“ 1903. godine.
Ćurićeve pjesme su, najvećim dijelom, rodoljubive i njegov iskaz poštenog odnosa prema narodu kome pripada.
„Kroz Ćurićevu poeziju očituje se bokeljski mentalitet uzdržanosti i mirnoće u iskazivanju emocija, nenametljivosti, pa i odsustvo lične razboritosti kad je u pitanju zaštita sopstvenih interesa i potpuno povlačenje u sebe pred naletom konkurencije i kritičkih stavova“, kazala je Doklestić.
Na večeri stihove iz fototipskog izdanja zbirke „Pjesme“ Lazara Ćurića čitala je pjesnikinja Branka Denda.
U ciklusu „Prosvjetine“ prezentacije naredne srijede, 17. decembra, predviđeno je veče posvećeno Aleksi Šantiću.
Šta Vi mislite o ovome?