Kralj Aleksandar Prvi Karađorđević, glavnokomandujući srpskom Vojskom u Prvom svjetskom ratu, ubijen je u Marseju (Francuska) 9. oktobra 1934. godine, a sahranjen je u sarkofagu koji se nalazi u crkvi Svetog Đorđa na Oplencu u Topoli.

kralj aleksandar karadjordjevic

Atentat u kojem je ubijen i šef francuske diplomatije, član francuske "akademije besmrtnih" Luj Bartu, izveli su hrvatski teroristi ustaše i pripadnici probugarske organizacije VMRO (Vnatrešna Makedonska Revolucionerna Organizacija), uz nesumnjivu podršku Musolinijeve Italije. Dalja pozadina ovog zločina nije nikada potpuno rasvjetljena, i postoji više čak oprečnih teorija.

Neposredni izvršilac je bio pripadnik VMRO Vlado (Veličko) Georgijev Kerin, s nadimkom Černozemski uz pomoć trojice pripadnika ustaškog pokreta.

Aleksandar je rođen 16. decembra 1888. godine u Cetinju, kao drugo dijete kneza Petra Karađorđevića, potonjeg kralja Srbije i Kraljevine SHS, i Zorke Petrović Njegoš. Školovao se u Ženevi, u vojnoj školi u Petrogradu, Rusija, a potom u Beogradu.

Pošto u se Karađorđevići vratili na presto Srbije poslije Majskog prevrata 1903. Aleksandar Karađorđević postao je prestolonasljednik 1909. nakon što se njegov stariji brat Đorđe povukao.

Uoči Prvog svjetskog rata 1914. godine, postao je regent, otuda, vodio je državu i vojsku u sudbonosnim danima Prvog svjetskog rata. I prethodno, tokom balkanskih ratova, kao zapovjednik Prve armije, što je krunisano pobjedama Srba na Kumanovu i Bitolju, u Prvom balkanskom ratu 1912. godine, i na Bregalnici 1913. u Drugom balkanskom ratu.

U Prvom svjetskom ratu bio je, kao regent, vrhovni komandant Srpske vojske koju je pobjedonosno vodio se do proboja Solunskog fronta, konačne pobjede, i proglašenja nove zajedničke države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1. decembra 1918.

Poslije smrti oca kralja Petra 1921. godine, postao je vladar Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Iduće godine oženio se Rumunkom princezom Marijom Hoencolern. Aleksandar i Marija imali su tri sina Petra, Tomislava i Andreja.

Bio je jedan od tvoraca Male Antante, regionalnog vojnog saveza između Čehoslovačke, Rumunije i Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije.

Pošto se dogodio tragični atentat juna 1928. u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS, kada je poslanik vladajuće Radikalne stranke Puniša Račić pucao na poslanike HŠ-a, pri čemu su u krajnjem trojica smrtno stradala, Kralj Aleksandar je, kako bi stabilizovao prilike u zemlji, januara 1929. uveo ličnu vladu.
Oktobra te godine i zvaničan naziv zemlje namjesto Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca posto je Kraljevina Jugoslavija.

Atentatu na Kralja Aleksandra u Marselju prethodila su dva pokušaja, prvi 1921. godine, u Beogradu koji su organizovali komunisti, atentator je bio Spasoje Stejić. Dok su pokušaj atentata na kralja Aleksandra pripadnici hrvatskog ustaškog pokreta, izveli 17. decembra 1933. godine, u Zagrebu. Ustaše Petar Oreb i Ivan Herničić uhapšeni su potom i osuđeni, kao i prethodno komunista Stejić.

Oktobra 1934. kralj Aleksandar Karađorđević došao je u Francusku u zvaničnu državnu posetu. Na ulicama Marselja dočekalo ga oko 100.000 ljudi. Atentator Černozemski je, glumeći oduševljenje skandirao kralju na francuskom, a potom je iz buketa kojim je mahao izvadio revolver i ispalio više hitaca.

Smrtno ranjeni kralj Aleksandar ubrzo je izdahnuo, nekoliko sati potom preminuo je i ministar Lui Bartu, dok je ranjeni general Žozef Žorž preživio. Kako je tadašnja štampa pisala posljednje reči koje je kralj Aleksandar izgovorio bile su: "Čuvajte mi Jugoslaviju".

Masa je linčovala atentatora kojeg je policija prethodno uspela da rani, i on je ubrzo preminuo. Francuska policija je uhapsila trojicu zavjerenika-atentatora Zvonimira Pospišila, Ivu Rajića i Miju Kralja, hrvatske ustaše. Francuski sud osudio ih je na doživotnu robiju.

Kralj Aleksandar sahranjen je 18. oktobra u porodičnoj grobnici Karađorđevića na Oplencu, uz pripadajuće najviše državne i vojne počasti, i prisustvo predstavnika gotovo svih evropskih država, dvorova i vlada, uključujući i ratne protivnike.