Gradonačelnik Trebinja Slavko Vučurević jutros je uputio saopštenje za medije povodom optužbi SNSD-a.

slavko vucurevic Saopštenje prenosimo u cjelosti.

Ljude hvata panika, šta drugo reći. Pa, iskren da budem, da i mene čeka ono što i njih, ni meni ne bi bilo svejedno.

Posljednje saopštenje za javnost odumirućeg SNSD-a me najviše podsjeća na testament. Posljednja želja im je da ostanu na vlasti, što ih i razumijem, jer to je borba za opstanak, odnosno goli život. Znaju šta ih čeka poslije izbora.

Koliko li je fobične ironije u njihovim riječima da su „smireni, samokritični, ne smatraju se nedodirljivim, ne skrivaju se, ne uzdižu“, pa to više ni u obdaništu ne bi prošlo. Kažu da se poslije 12. oktobra mogu pogledati u oči, tačno je - mogu, ali samo razočarani i izgubljeni vidjeće jedni druge, jer narod koga su ojadili neće smjeti pogledati ni iz prikrajka.

Govore o stotinama pisama koja su primili i analizirali – e, to im vjerujem, jer to su Bajina pisma (bolje reći naređenja) koja su morali napamet učiti i sprovoditi.

Pripisuju mi da napadam institucije republike – pa, ako je ovo demokratska država onda su na tapetu svi koji ne rade kako valja, zar ne!? Pominju budžet koji su doveli do dna, pa na drugog prebacuju krivicu. Neka ne brinu, sve je spremno i za reviziju i za tužioce, ali one revizore i tužioce koji se ne klanjaju velikom Baji. Pa, kom obojci, kom opanci.

Kažu da mi ističe rok trajanja. Vjerovatno su zamijenili teze gledajući se u ogledalo, pa od straha ne vide sebe, no mene. O načinu komuniciranja ne bih, jer nema svrhe.

Njihov model je primitivizam, arogancija i bahatost njihovog vođe, pa sve što je mimo toga za njih je „nepodnošljivo“. Možda ne znaju, ali oni su se uglibili u blato i to živo blato iz koga nema izvlačenja, pa da im neko i pruži granu.

Oni pametni ih napuštaju, jer s njima nemaju više šta da traže. Pročitali su ih, jer o svemu se pitaju i vajde imaju samo oni nedodirljivi u SNSD-u, kao i njihovi rođaci, prijatelji i poltroni. Ali, zbilja mi nije jasno zašto im već neko ne kaže da klinički, kao partija, više nisu živi. Ja neću, žao mi ih je, mogu pomisliti da ih ne volim.

Preporučujem im da do 12. oktobra odu na oporavak u one njihove rizort hotele na Ivanici ili u neku egzotičnu destinaciju sa zubačkog aerodroma, jer kasnije neće moći. To im sa sigurnošću mogu obećati.