HERCEG-NOVI - Blagoslovom mitropolita Amfilohija sinoć je u rezidenciji Savatija Ljubibratića na Toploj, u organizaciji NVO „Srpski soko“, Matice Boke i hercegnovskih Crkvenih opština, formiran odbor za obilježavanje 80 godina od Marseljskog atentata i pogibije kralja Kraljevine Jugoslavije Aleksandra Karađorđevića.

spomenik kralju aleksandru herceg novi

Predsjednik odbora je arhimandrit Varnava, iguman manastira Savina, a potpredsjednik publicista Nebojša Rašo, predsjednik NVO „Srpski soko“.

Svečanost će se održati 9. oktobra. Planirana je zaupokojena liturgija i otkrivanje spomenika kralju Aleksandru. Službu će služiti mitropolit Amilohije, a za veče istog dana predviđeni su akademija i prikazivanje filma o boravku kralja u manastir Savina i njegov posljednji odlazak iz zemlje za Marselj, gdje je ubijen 9. oktobra 1934. godine.

Spomen ploča sa likom kralja Aleksandra je dar porodice Božidara i Jaglike Vlaović iz Herceg-Novog, koji su decenijama čuvali spomenik u svojoj porodici. I sada, povodom ovog neslavnog jubileja, Vlaovići su spomenik poklonili svom otačastvu i manastiru gdje se od tog vremena nalazi stolica na kojoj je sjedao kralj.

Poznato je da se u cilju učvršćivanja što jačeg prijateljstva Kraljevine Jugoslavije sa Francuskom i rješavanja izvjesnih međunarodnih pitanja, od kojih je zavisio mir u Evropi, kralj Aleksandar odlučio na put u Pariz.

Iz Beograda je krenuo s kraljicom Marijom, knezom Pavlom i svitom u ponoć 4. oktobra 1934. godine. Do Kosovske Mitrovice putovali su vozom, a odatle automobilom do Herceg-Novog i Zelenike, gdje se kralj 6. oktobra ukrcao na razarač „Dubrovnik“.

Prije ukrcavanja na razarač kralj je posjetio manastir Savina i izrazio želju da zvoni na manastirskom zvoniku. Greškom je povukao zvono na način kada se oglašava nečija smrt. To prisutnima nije bilo drago jer je nagoviještavalo neuspjeh puta.

Na palubi broda u Zelenici poslije dugog razgovora s knezom Pavlom kralj se oprostio sa knezom i kraljicom, koja je zbog bure na moru vozom otputovala za Francusku. Kada je „Dubrovnik“ zaparao morske talase, velika masa svijeta je sa obale klicala oduševljenje svom vladaru, sve dok se brod nije izgubio na horizontu ne sluteći da će tri dana kasnije u Marselju, zajedno sa francuskim ministrom Luju Bartuu, biti ubijen od strane ustaške emigracije.

Rašo je na osnivačkom odboru podsjetio da je na planini Orjen, na inicijativu solunskih dobrovoljaca, mještana sela Kruševice, Krivošija i plemena Zubci, podignut spomenik 20. septembra 1931. godine Njegovom veličanstvu kraju Aleksandru Prvom Karađorđeviću, oslobodiocu i ujedinitelju, osvetniku Kosova, pobjedniku u bitkama na Kumanovu, Kajmakčalanu, Kolubari i Ceru.

Spomenik je podignut dobrovljnim radom, prilozima mještana pomenutih sela i novčanim prilogom Vidaka Novakovića iz San Franciska. Od prirodnog kamena isklesao ga je jedan od najdarovitijih samoukih kamenorezaca Stanko Lepetić iz sela Mokrina.

Na spomeniku je pisalo: „U čast deset godina slavne vladavine Njegovog veličanstva kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića. Spomenik podigoše mještani Kruševica, Krivošija i Zubci“.

Mnoštvo mještana ovih sela predvodili su sveštenici: Vaso Novaković iz Kruševica, Đorđe Samardžić iz Krivošija i Sava Danilović iz Zubaca. Spomenik na Orjenu porušili su okupatorski vojnici fašističke Italije u toku Drugog svjetskog rata.