Ne znamo koliko će pažnje izazvati razgovor dvojice priznatih trebinjskih inovatora u ova slavljenička vremena, kada je grad bio prepun kojekakvih svetkovina, od kulturnih, sportskih, revijalnih do raznih drugih.

borko i ena

Vijest da je u Trebinje iz Švedske stigao Trebinjac-jako uspješnan inovator, Sead Ena Dautbegović, i pri tome posjetio našeg Borka Babalja u moru kojekakvih dešavanja koje nam se nude, samo rijetke će zainteresovati.

Ugodno je bilo prisustvovati razgovoru dvojice inovatora. Iz prvih rečenica se moglo čuti da su davne 1972. godine u istom razredu završili Srednju tehničku školu sa vrlodobrim uspjehom. Zatim nastavak obrazovanja van Trebinja. Ena se vraća u Industriju alata, a onda im se početkom nesrećnog rata putevi ukrštaju. Dok prvi napušta Trebinje i preseljava se u Švedsku, drugi se u njega vraća. Jedan se ostvaruje tamo, a drugi ovdje u potpuno različitim uslovima.

Sa žaljenjem se sjećaju najboljeg iz svog razreda, koji je nažalost rano preminuo. Radi se o mašinskom inženjeru Milanu Bakmazu, koji je sa obojicom sarađivao na stvaranju nekih od njihovih inovacija. Sa iskrenim poštovanjem i zahvalnošću su spominjali svoje profesore iz tog perioda, prije svih, Ozrena Marjanovića i Miljka Ranđića, kao i Svetislava Ivelju.

A onda su jedan drugom jednostavno objašnjavali svoje inovacije, kako su nastajale, čemu služe, kako izgledaju, koje su im prednosti u odnosu na slične proizvode koji su do sada korišćeni. Sa druge strane samo dobronamjerne upadice, a onda odgovori na pitanje i tako redom. Dok nisu jedan drugom sve pojasnili. Sve sa poštovanjem, bez imalo sujete, potpuno fokusirani jedan prema drugom.

Eninu inovaciju, a radi se o električnom nožu kojim se reže giros (kevab), podržali su u Švedskoj, gdje je i napravljen prototip. Zatim je urađena zaštita inovacije pa pokrenuta proizvodnja, od koje on i danas živi. Sada uveliko radi na novoj inovaciju, koja prethodi izradi prototipa, koja će se instalirati uz postojeću WC šolju. Pomoću nje korisnik neće morati sjesti na WC kako bi izvršio potrebu. To se ostvaruje pomoću posebnog mehanizma sa određenim stopama, vodoravno postavljenim sa jedne i druge strane WC šolje. I tada se ostvari funkcija takozvanog „čučavca“, pošto se sa stražnjim dijelom tijela i butinama ne naslanja na dasku WC šolje. Jasno je svim korisnicima da postoji mogućnost zaraze pri dosadašnjem korišćenju WC šolje, a da ne govorimo o nelagodi pri korišćenju, naročito u onim prostorima koji su van našeg životnog prostora. Pogotovo je bitno, a to je i dokazano, da je to zdraviji položaj pri pražnjenju crijeva.

Slušajući izlaganja jednog inovatora i odgovore na konstruktivna pitanja drugog, bilo je jasno da se radi o kvalitetnoj tehničkoj izvedbi, koja bi morala naći široku primjenu.

Domaći, trebinjski inovator, je izrazio najpozitivniji stav o svemu što je čuo sa potpunim ubjeđenjem da će doći do proizvodnje, a potom i prodaje na širem svjetskom tržištu. To uvjerenje je i uvećao nakon saznanja da je Ena, zajedno sa partnerima u Švedskoj, uložio velika sredstva na zaštitu patenta u određenom broju zemalja.

Tokom razgovora i Babalj je prezentovao svoju inovacije, „Nosač stakala za naočare bez okvira i zakački za uši“. Ena je bio oduševljen sa tim inovativnim rješenjem i izrazio je ubjeđenje da mora doći do proizvodnje i šire primjene tih naočara. Iskreno je odgovarao na ona pitanja koja se odnose na način prezentacije prema svjetskoj firmi, kojoj Babalj namjerava ponuditi svoje intelektualno vlasništvo. Na tim korisnim Eninim informacijama, koje je sticao pri realizaciji svoje inovacije, Borku je puno koristila, te je stekao konačan stav o načinu predstavljanja inovacije prema eventualnom kupcu.

Iz ovih izlaganja je jako uočljiva razlika prema njima u njihovim životnim sredinama, u periodima realizacija svojih inovacija. Dok su Eni, koji je stranac u toj zemlji, svesrdno pomogli i pratili ga, i na kraju mu omogućili da organizuju proizvodnju, dotle je u Republici Srpskoj i samom gradu Trebinju potpuno druga situacija. Borka, koji je proglašen inovatorom Republike Srpske sa najvećim brojem priznanja, a predložen je i za potpredsjednika Asocijacije inovatora BiH, još niti jednom, a ni nekog drugog iz Udruženja inovatora istočne Hercegovine, nije primio niti bivši, a ni sadašnji gradonačelnik.

Budžet Grada Trebinja im je dodijelio daleko najmanji iznos od svih budžetskih korisnika u gradu. Dodijeljena sredstva za Udruženje inovatora istočne Hercegovine, čiji su inovatori do sada osvojili oko 65 internacionalnih priznanja, iznosio je sramnih 500 KM za prvo polugodište 2014. godine!

Takođe, ni usmeno traženje i pismeno obraćanje prema HE na Trebišnjici i Elektroprivredi Srpske. u posljednje dvije godine, nisu urodila plodom. A za to vrijeme, prema izjavi prvog čovjeka HET-a, godišnje je dodijeljeno za sport, kulturu, socijalne potrebe i slično preko 1.200.000 KM.

Slična je situacija i sa podrškom od Ministarstva nauke i tehnologije Srpske, koje im duguje znatna finansijska sredstva.

Zadnja konstatacija inovatora koji živi u Švedskoj je da su u najvećem broju slučajeva najrazvijenije zemlje baš one koje imaju najveći broj inovatora na određeni broj stanovnika. A na to se nadovezao inovator iz Trebinja sa pitanjem „Koju poruku prema potencijalnim inovatorima i učenicima kod nas proizvodi stanje kakvo je danas?“.

Možda je i ovo jedan od pokazatelja gdje je Švedska, a gdje smo nažalost mi...