Prvi svjetski rat – 100 godina poslije

Izvor: Glas Srpske Foto: Glas Srpske
TREBINJELIVE 28. 07. 2014. - 15:52h

Svijet danas obilježava sto godina od početka Prvog svjetskog rata, a vijek nakon početka događaja koji je promjenio svijet, i dalje se postavlja pitanje „ko je kriv?“

godisnjica pocetka prvog svjetskog rata

Širom Evrope biće održane brojne manifestacije, a u Srbiji će Vlada zasjedati u Banovini u ratnoj prestonici Nišu, gdje je prije 100 godina zasjedala Pašićeva vlada. Na zgradi niškog univerziteta biće otkrivena spomen-ploča, kao podsjećanje na dan kada je iz Beča u Niš stigao telegram o objavi rata.

Telegram je stigao mjesec dana nakon atentata u Sarajevu, u kojem su ubijeni prestolonasljednik nadvojvoda Franc Ferdinand i njegova supruga.

Objava rata upućena je Beogradu u prepodnevnim satima, običnom telegrafskom poštom, a telegram je sadržao tri rečenice. U prvoj je stajalo da Vlada Srbije nije „na zadovoljavajući način odgovorila na notu“ iz Beča, dostavljenu 23. jula, odnosno na ultimatum. Potom je slijedio stav da je otuda Austro-Ugarska „prinuđena da se osloni na silu oružja“.

A treća, poslijednja rečenica glasila je: „Austrougarska smatra da se od ovog trenutka nalazi u ratu sa Srbijom“.

Niz događaja koji su uslijedili u naredne četiri godine odnijeli su desetine miliona života i u dobroj mjeri iscrtali Evropu u kojoj sada živimo.

Evropski narodi imaju različite poglede na događaje koji su doveli do rata, a mnogi istoričari se slažu da bi do rata došlo i da nije bilo atentata u Sarajevu.

Što se krivice tiče, mišljenja su takođe podijeljena, pa ima onih koji kao glavne krivce vide Njemačku i Austrougarsku, neki akademici smatraju da je Prvi svjetski rat izazvan zbog interesa više zemalja, a neki i danas kažu da je Srbija direktni i najveći krivac za Veliki rat. Opširnije u posebnoj temi.

O pogledima se govorilo i u Beogradu, a istoričari svjetskog glasa koji su gostovali na međunarodnoj konferenciji „Prvi svjetski rat i revizija istorije“, poručili su da krivca ne treba tražiti i da se rat mora sagledavati u širem kontekstu.

Što se Srbije tiče, iz državnog vrha su nekoliko puta poručivali da „neće biti revizije uloge Srbije“, a istoričari da je neophodno obnoviti kulturu sjećanja.

Ipak, dok su širom Evrope pripremali obilježavanje stogodišnjice, u Srbiji, iako je naša zemlja prije sto godina bila jedna od ključnih u sukobu, poslijednjih godinu dana govorilo se uglavnom samo o planovima.

U Austriji se već godinu dana, brojnim manifestacijama, izložbama ukazuje na stotu godišnjicu početka Prvog svjetskog rata, koji je doveo do pada Austro-ugarske monarhije. Šef austrijske diplomatije danas je izjavio da mirovni model nema alternativu.

Dan nakon slanja telegrama Srbiji o objavi rata, Franc Jozef, car Austrije i kralj Ugarske, objavio je ratni proglas „narodima“ njegove zemlje, u kojem je stajalo da je primoran „da se lati mača u cilju odbrane časti“, te da je „carsko-kraljevska vlada nastojala da na miran način rješi spor“, ali bez uspjeha i to tuđom krivicom.

Vlasti u Beču su atentat u Sarajevu iskoristile kao izgovor da krenu u obračun sa Srbijom, uvjerene da će Srbija biti brzo poražena, kao i da će to biti „mali rat“ koji će vrlo brzo biti okončan uspjehom.

Otuda je tekst note odnosno ultimatuma koji je baron Gizl predao vladi Srbije 23. jula bio sročen tako da se podrazumjevalao da je gotovo nemoguće da ijedna suverena zemlja ono što je u njemu traženo prihvati.

Cilj je, sasvim izvjesno, bio da on bude odbijen, o čemu svjedoči i činjenica da je baron Gizl, kada mu je 25. jula Nikola Pašić predao izuzetno pomirljiv odgovor srpske vlade, odmah odgovorio da on „nije zadovoljavajući“.

Uslijedilo je i zvanično pismo austrijskog poslanika srpskom ministarstvu inostranih djela istovjetne sadržine, a osoblje poslanstva i sam baron Gizl su ubrzo potom iste večeri napustili teritoriju Kraljevine Srbije.

Kako se tim činom dogodio prekid diplomatskih odnosa, vlada Kraljevine Srbije objavila je, takođe u izuzetno pomirljivom tonu, manifest u kojem je stajalo:

„Uzdajući se u pomoć Božiju, u svoju pravicu, kao i u prijateljstvo velikih država, koje, uvereni smo žele isto tako da se mir održi, nadamo se da će se ovaj sukob svršiti mirno, ali, kako je austrougarski poslanik večeras izjavio u ime svoje vlade da nije zadovoljan našim odgovorom i da konačno prekida diplomatske odnose, vlada je srpska prinuđena da, za svaki slučaj, odmah preduzme najpotrebnije vojničke mere za odbranu zemlje. Smatramo za dužnost pozvati narod na odbranu otadžbine, verujući da će se našem patriotskom pozivu svaki rado odazvati. Ako budemo napadnuti, vojska će vršiti svoju dužnost…“.

Već sutradan, 26. jula, uslijedila je mobilizacija, a istog dana mobilizaciju je objavila i Austro-Ugarska.

Zapravo ukaz o mobilizaciji cjelokupne vojske izdat je 25. jula u 22 sata, a za prvi dan mobilizacije određen je 26. jul.

Odmah potom formirana je Vrhovna komanda srpske vojske na čijem se čelu našao general Stepa Stepanović, kao zastupnik trenutno odsutnog vojvode Radomira Putnika.

Vrhovna komanda je odmah preseljena u unutrašnjost zemlje, u Kragujevac, pošto se Beograd tada nalazio na samoj graničnoj liniji.

Istovremeno uslijedilo je naređenje da se Dvor, Vlada, državna nadleštva, Narodna banka s trezorima, državna arhiva i Presbiro, upute u unutrašnjost zemlje.

Odluci vlade u Beču da stupi u rat prethodila je podrška Njemačke, tako što je 7. jula na ministarskom zasjedanju u Beču odlučeno da se Srbiji uputi nota čija će sadržina biti neprihvatljiva, a što je razrađeno potom na sastanku u Bad Išlu.

Procjena Berlina i Beča je bila da će njima uspijeti da munjevito izvrše mobilizaciju i koncentraciju snaga, prije Francuza, a pogotovo Rusa.

Namjera je bila da se munjevitim prodorom preko Belgije, slomi Francuska.

Nijemci su vjerovali da će se ponoviti scenario iz francusko-pruskog rata 1870/71. kada je Francuska strahovito poražena. Tek potom namjeravali su da se sve snage usmjere prema Rusiji.

Dan nakon objave rata, 29. jula, regent Aleksandar Karađorđević objavio je proglas narodu:

„Na našu Srbiju nasrnulo je veliko zlo. Austrougarska nam je objavila rat (… ) Ja sam prinuđen pozvati sve moje drage i hrabre Srbe pod srpsku trobojku…“

Tog 29. jula, ruski car Nikolaj Drugi objavio je djelimičnu mobilizaciju, stavljajući do znanja da Srbiju neće prepustiti na milost i nemilost. Sutradan, 30. jula, Njemačka je uvela opštu mobilizaciju, a 1. avgusta objavila je rat Rusiji.

Već 2. avgusta Njemačka je napala Luksemburg, a 3. avgusta objavila je rat i Francuskoj.

Pošto je Belgija odbila njemački zahtjev za prelazak preko njene teritorije, Njemačka je 4. avgusta objavila rat i Belgiji, a odmah potom Britanija je, zbog njemačkog nepoštovanja neutralnosti Belgije, 4. avgusta 1914. objavila rat Njemačkoj.

Započeo je Veliki rat, kasnije nazvan Prvi svjetski rat.

Komentari

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne i stavove internet portala TrebinjeLive.info. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal TrebinjeLive.info zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.
Evo zbog čega je TrebinjeLive najčitaniji i najuticajniji portal u gradu!
8.500+
dnevnih
posjeta
265.000+
mjesečnih
čitanja
620.000+
mjesečnih
pregleda stranica
18.500+
fejsbuk
sviđanja