I najvećem laiku dovoljno je bilo da prati dešavanja pred isticanje roka za prijavu kandidata CIK-u, i da shvati zbog čega Milorad Dodik i SNSD uprkos svim aferama, zloupotrebama, bahatosti, sveopštem siromaštvu i neispunjenim obećanjima već devetu godinu neprikosnoveno vladaju Republikom Srpskom.

opozicija izbori republika srpska

Najodgovornija je kvazi-opozicija, jer da ih je i sam birao i sklapao, teško da bi Dodik sebi našao bolje suparnike. Od samog čudnovatog formiranja, Savez za promjene nije ulijevao ni malo povjerenja, a međusobne svađe, optužbe i raskoli i prije imenovanja kandidata i početka predizborne kampanje potvrđuju sumnje da se radi o loše zamišljenom projektu. Nedostatak pravog vođe, jasnog programa, vizije i novih mladih ljudi su najveći problem. Sukobljeni Mitrović i Ivanić sa jedne, potpredsjednici NDP-a i PDP-a Šaraba i Vučurević sa druge strane, te dešavanja u Kneževu, Foči i Bileći samo su neki od jasnih pokazatelja loših odnosa i nesloge u opozicionim redovima.

Kao najveća opoziciona stranka SDS je prije raspisivanja izbora trebao predložiti kandidate za dvije najvažnije funkcije, a onda tražiti podršku drugih stranaka, političara, javnih ličnosti, nevladinih organizacija... Ako već nije želio ili smio da izađe na duel Dodiku, predsjednik SDS morao se kandidovati za srpskog člana Predsjedništva BiH, a za predsjednika Srpske predložiti neku nestranačku ličnost, uglednog profesora, diplomatu ili neku drugu javnu ličnost koja nema afera i hipoteke iz prošlosti i ima veliki ugled među građanima. Tako bi se na zdravim osnovama stvorio širok i jak front koji bi se suprostavio režimu, i koji bi bio garant da će poslije oktobra doći od određenih promjena i ozdravljenja društva.

Nažalost, SDS je pokazao brojne slabosti, i na kraju popustio pred ucjenama Mladena Ivanića, a njegova kandidatura je najgore moguće rješenje. Bivšem potrčku Hamdije Pozderca ni nakon 25 godina apstinencije nije se ugasila želja da se vrati u fotelju člana Predsjedništva BiH iako ostarjeli Titov omladinac i ostaci njegove partije uživaju minimalnu podršku i ugled među građanima. Svojom kandidaturom on pokušava da se još jedan period održi na političkoj sceni i zadrži na okupu interesnu grupaciju koja se neprekidno osipa od kako PDP nije dio Vlade.

Prosto je nevjerovatno da se i nakon osam godina Dodiku suprostavlja osoba koja ga je dovela na vlast 2006. godine očekujući da će kao nagradu zauzvrat dobiti značajan dio kolača. Nije se očekivalo da će SNSD 2006. sa 41 poslanikom osvojiti gotovo apsolutnu vlast, a iskoristivši naivnog Mlađu stari makijavelista već naredne godine pustio ga je niz vodu, otjerao iz Vlade i kupovinom jeftinih kadrova doveo PDP na ivicu cenzusa. Nastojeći da spasi sebe i stranku od potpunog debakla, Ivanić je ucjenama uspio da dobije podršku SDS za člana Predsjedništva, i tako još jednom napravi veliku uslugu Dodiku. Ivanić je posljednji i najgori mogući kandidat za koga bi trebalo glasati, i vrlo je vjerovatno da će veliki broj „bijelih“ listića omogućiti Željki Cvijanović da premijersku zamijeni foteljom srpskog člana Predsjedništva BiH.

Popuštajući pred Ivanićevim ucjenama SDS je pokazao slabost i omogućio marginalnim članovima Saveza za promjene da sutra na isti način veličaju svoju mizernu ulogu i traže važne funkcije. Ko uzme prst sutra će tražiti cijelu ruku, izuzeci postaju pravila, pa je za očekivati da na sličan ucjenjivački način poslije izbora možda i Slavko Vučurević bude imenovan za novog ministra prosvjete i kulture iako je odavno prepoznatljiv po nepristojnosti i primitivizmu, i bez ponavljanja razreda nije mogao završiti trebinjsku Gimnaziju. SDS očito nije naučio lekciju sa posljednjih lokalnih izbora kada je sličnom podrškom Vučureviću prepolovio broj odbornika u trebinjskoj skupštini i dozvolio PDP da ima veći broj glasova i osvojenih mandata.

Poraženi tandem Tadić – Ivanić sa prošlih izbora je najlošija kombinacija, i vjerujem da bi Mićo Mićić bio daleko bolji kandidat za predsjednika. Tadić nije bio u izvršnoj vlasti i nema puno hipoteka, kao advokat u međusobnim tv-duelima vjerovatno će imati bolji nastup od gradonačelnika Bijeljine, ali sa druge strane Mićo je bliži prosječnom biraču, ima oreol pobjednika jer je u najtežim trenutcima za SDS odnosio važne pobjede, puno više se pojavljuje u medijima i vrlo je vjerovatno da bi bio opasniji protivnik za Dodika. SDS se puno kocka jer nema pravo na još jednu grešku, i ukoliko u oktobru ne skine sa vlasti Dodika i SNSD, više neće biti lider opozicije.

Ja sam povukao kandidaturu za predsjednika i neću smetati Tadiću u predsjedničkoj trci, ali umjesto da nakon osam godina katastrofalne SNSD-ove vlasti bude apsolutni favorit, bojim se da je opozicioni kandidat trenutno u velikom zaostatku za Dodikom u predsjedničkoj trci. Ozbiljne stranke i političari nikako nisu smjele sebi dozvoliti da pred sam kraj roka istaknu ime kandidata koji se svega nekoliko puta ove godine pojavio u javnosti, i koji za par mjeseci treba pretrčati veoma dug maraton do pobjede.

Prije nekoliko mjeseci SNSD i Dodik bili su u veoma nezavidnoj situaciji, i u svakom normalnom društvu nakon poražavajućih rezultata u dva mandata na predstojećim izborima ne bi imali šta da traže. Brojnim sastancima i zbližavanjem sa Vučićem, i prije svega Nikolićem, te jeftinim amortizovanjem Šukalovih, a sada i Mitrovićevih naprednjaka, Dodik je potpuno neutralisao opozicionu priču o prelijevanju talasa promjena i podršci Vučića i Srbije u rušenju režima. Loši rezultati rada opozicionih načelnika u većini opšina, zbližavanjem sa Rusijom, te Erdoganove izjave, podizanje tenzija i posljednje međusobne opozicione svađe došle su Dodiku kao šlag na tortu, i on vrlo rasterećeno i bezbrižno ulazi u predizbornu kampanju. Narod kao riba ima veoma krako pamćnje, i strahujem da će ponovo malo asfalta i gradske rasvjete, srpsko-ruskog patriotizma, presječenih vrpci i novih Potemkinovih kamena temeljaca u kombinaciji sa nekoliko stotina novih administrativnih radnika i gozbe pod šatorima od miliona koji su uzeti iz javnih preduzeća, Dodiku obezbjediti još jedan predsjednički mandat.

Izbore bi mogao da riješi i broj postignutih auto-golova, a opozicija je na startu nepotrebno napunila sopstvenu mrežu. Na brdovitom Balkanu stvari se mijenjaju preko noći, pa u naredna tri mjeseca ima sasvim dovoljno vremena za konsolidaciju i ispravljanje velikih grešaka iz otvaranja šahovske partije, mada bi i najboljim velemajstorima bilo jako teško da dobro odigraju i uspješno završe meč sa vratolomnim Ivanićem u svojim figurama.