Večeras će u narodnoj gradskoj knjižnici (Saloča od zrcala) u Dubrovniku biti održano književno veče poznatog pisca Miraša Martinovića iz Herceg-Novog.
Ova prezentacija je organizovana u saradnji Dubrovačke knjižnice i Gradske biblioteke i čitaonice Kotor u okviru njihovog zajedničkog projekta „Dubrovnik i Kotor gradovi i knjige“.
Sam pisac i njegovi promoteri, hrvatski pisac i akademik Luko Paljetak i književni kritičar Božena Jelušić iz Budve, predstaviće, uz bogat stvaralački opus Miraša Martinovića, i zbirku “Sašaptavanje s memorijom“.
Ona motivski, smisano i sadržajno ishodi iz tematskih sfera i širenja njegovih ranijih naslova „Teuta“, „Otvaranje Agruvijuma“, „Dioklitijsko zavještanje, „Poslednji Eshilov dan“ i drugih.
Miraš Martinović se prije par dana vratio iz Pariza gdje je bio gost poznatog novinara i publiciste Branke Bogavac, a o tom događaji u Parizu za TrebinjeLive kaže: „Zadovoljstvo je bilo biti sredinom maja u Parizu na svečanosti koja je održana u ambasadi Crne Gore, na kojoj je Branki Bogavac dodijeljeno prestižno francusko priznanje Vitez umjetnosti i književnosti. Meni je pripala čast da da se obratim prisutnim gostima i učesnicima ovog skupa, mojim viđenjem i predstavljanjem njenog višedecenijskog posvećeničkog posla, pretočenog u devet tomova intervjua sa svjetski poznatim i slavnim ličnostima. To joj je mogao omogućiti jedino i samo Pariz, kako to ona zna da kaže. Pariz je za sve njih bio magično privlačan. U Parizu je srela Borhesa, Siorana, Kadarea, Kunderu, Beketa, Pamuka i mnoge druge. Da bi neke srela 'uživo', kao naprimjer Ljosu, morala je putovati u London, što njoj nije bilo teško, samo da stigne do svojih sagovornika“.
Branka Bogavac već pola vijeka živi u svjetskoj prestonici kulture i duhovnosti, gradu svjetlosti i slobodnih ideja.
Zahvaljajući upravo njoj, ta svjetlost i ideje stizale su na naše jugoslovenske prostore, kroz natpise i intervjue sa poznatim ličnostima, koji su u ondašnjoj Jugoslaviji objavljivali ugledni listovi i časopisi.
Ti časopisi i novine rado su čitani, kopirani i umnožavani, upravo, zbog njenih tekstova, pa su tako stizali do brojnih čitalaca, koji su postajali poštovaoci njenog rada. A da ona tada to i nije znala. Zahvaljujući njoj bili smo u prilici da pratimo kulturna zbivanja i duhovna strujanja na francuskoj, evropskoj i svjetskoj kulturnoj sceni.
„Njeno djelo predstavlja pravu riznicu duhovnosti i ideja, koje su veliki umovi, umjetnici, filozofi, pisci i slikari profilisali – odgovarajući na njena umješno postavljena pitanja, koja su istovremeno i autentična lična promišljanja o njenim sagovornicima i njihovim djelima. O vremenu u kome su se ostvarili“, jasan je Martinović.
Ona je pola vijeka naš amabasador u Francuskoj i ambasador Francuske kod nas. Mjesto, gdje je uručno ovo prestižno francusko prizanje - Crnogorska amabasada u Parizu, ima simboličan značaj za nju i njenu domovinu, Crnu Goru. Moram da naglasim da je ovo mjesto njen izbor. Ona je željela da se ova svečanost dogodi upravo na teritoriji koja predstavlja Crnu Goru u Francuskoj. Ovim činom i na ovom mjestu dostojanstveno je reprezentovana Crna Gora, kaže Martinović, naglašavajući da je svečanost u ambasadi Crne Gore bila na visokom nivou, za šta se pobrinula ljubazna amsadorka Irena Radović i kompletno osoblje ambasade.
Na pitanje kako je lično doživio susret sa Parizom, Martinović kaže: „Nakon jednog veoma kratkog susreta iz osamdesetih godina, ovo je moj prvi duži susret sa gradom koji ima svoju svjetlost i magiju, svoj duh. Konačno, svoju biografiju. Rijetki su gradovim koji se mogu pohvaliti ovim epitetima, koji su utkani u biće grada. Onaj koji posjeti Pariz i vidi njegove vrijednosti postaje odmah drugi čovjek, sa pomjerenim horizontom gledanja na sebe, svoje vrijeme i ukupne vrijednosti u njemu“, rekao je Martinović i dodao: „Obišao sam sve markantne tačke, muzeje, galerije, mjesta po kojima se grad prepoznaje, ali sam uspio da vidim i onu unutrašnju stranu grada. Posebno fascinantan događaj za mene je susret sa slikama Van Goga i komentarima koje je uz njih napisao Arto. Dva genija su se lako prepoznala u vanvremenosti, gdje je njihov susret bio neizbježan".
Pariz je duga, nikada do kraja isprilčana priča. Tu bi se zbunila i Šeherezada i njeno umijeće pričanja. Pariz je grad iz hiljadu i jedne noći, grad koji iz svake noći zrači posebnom svjetlošću, a svaki novi dan daruje ga novim licem. Tako sam ga doživio, objašnjava Martinović, ističući kao posebno važan njegov susret i poznanstvo sa velikim slikarem Vladimirom Veličkovićem.
Nakon tog susreta, a inspirisan njegovim slikama, Martinović je napisao pjesmu „PTICE U PLAMENU“, koju je objavila „Politika“.
Šta Vi mislite o ovome?