Odbijeni na svim drugim mjestima, grđani u nedostatku novca su sve češće prinuđeni da kucaju na vrata zalagaonica sa zahtjevom za novčanom pozajmicom.

zalagaonica

S obzirom na to koliki procenat ljudi je jednostavno onemogućen da se po pitanju pozajmice ili kredita obrati nekoj od banaka, ne čudi što izlaz traže u zalagaonicama, gdje ostavljaju svoje dragocjenosti u zamjenu za novac.

Da bi kod banaka dobili novčanu pozajmicu, ili kredit, građani moraju da imaju odgovarajuće garancije, prije svega redovna primanja. Nažalost, kod nas je ovo postao luksuz, a čak je i potraga za žirantima postala sve više osuđena za neuspjeh – malo zbog toga što ljudi kokji su u mogućnosti izbjegavaju da budu žiranti rođacima koji su ih se naprasno sjetili, a malo i zbog toga što su i oni koji bi mogli da budu žiranti već imaju na grbači svoje kredite i pozajmice. Prilikom kupovine najobičnijeg televizora uz pomoć sve popularnijih brzih potrošačkih kredita, moraćete da dokažete visinu i redovnost vojim primanja, kao i primanja ostalih ukućana, pitaće vas za djevojačko prezime vaše supruge, za njen mobilni telefon, kao i za djevojačko prezime vaše osamdesetogošnje majke. Tek onda ćete možda dobiti pozajmicu.

A novčana pozajmica je, nažalost, neophodna za bilo koju kupovinu koja prevazilazi asortiman iz čuvene kategorije „najosnovnije“. Kada neki od kućnih aparata poslije dvije decenije konačno otkaže svoju poslušnost, ostaje vam samo da se „snađete“.

Pod kojim uslovima zalagaonica daje pozajmicu

Razlog zbog koga je zalagaonica postala sve češća destinacija u potrazi za novčanim zajmom je što se pozajmica isplaćuje odmah i u cjelosti i što za njeno dobijanje nije potrebna naikakva birokratska procedura. Međutim, ono što jeste potrebno je neki vrijedan predmet, koji će biti ostavljan u zalog i koji će biti garancija da ćete pozajmljeni novac vratiti u dogovorenom roku i pod dogovorenim uslovima. Velike zalagaonica ne prave problem u vezi sa predmetom zaloga i uzimaju skoro sve: od nakita, preko tehnike, do namještaja. Pravila igre su da onaj koji traži nova ponudi neki predmet u zalog. Zalagaonica će procijeniti vrijednost predmeta i na osnovu te procjene će klijentu dati ponudu.

Naravno, vrlo je verovatno da će klijent smatrati kako njegov predmet vreedi više i kako bi trebalo da na osnovu toga dobije bolju ponudu, ali zajmodavac ima posljednju riječ. Na kraju treba računati na to da njima predmet sam po sebi nije potreban i da će oni morati da ga prodaju, pa će zato nastojati da osiguraju svoj položaj. Ako onaj koji traži novčanu pozajmicu prihvati ponuđenu sumu, onda se sa zalagaonicom potpisuje ugovor o uslovima vraćanja pozajmice. Tim ugovorom je definisan rok do koga novac treba vratiti, kao i kamata na iznos pozajmice. Visina kamate varira u zavisnosti od politike zalagaonice, a kada je riječ o roku za vraćanje novca, on je najčešće trideset dana. U slučaju da se u dogovorenom roku vrati pozajmljena suma, zalagaonica vraća predmet vlasniku. U suprotnom, zalagaonica zadržava predmet i prodaće ga u najskorijem roku. Nažalost, statistika kaže da se većina ljudi nikada ne vrati po predmet koji su dali u zalog.