Splitski advokat i bivši oficir Hrvatske vojske Nenad Boban podnijeće županijskom tužilaštvu u Splitu krivičnu prijavu protiv Andrije Popovića, nekadašnjeg pomoćnika za informativno političku djelatnost (IPD) komandanta Hrvatske vojske na tzv. Južnom bojištu generala Janka Bobetka, zbog sumnji u ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz Trebinja Milivoja Čučage i Dušana Jelića, piše Slobodna Dalmacija, prenosi "Radio Trebinje".

Nenad Boban Nenad Boban

Boban za list tvrdi da je 13. maja 1992, kao pukovnik HV-a, predao Andriji Popoviću, žive i zdrave, ratne zarobljenike iz Trebinja, koje su uhvatili izviđači Hrvatske vojske u nadgledanju terena.

„Ukoliko DORH (Državno odvjetništvo Republike Hrvatske) u razumnom roku konačno ne preduzme nešto u vezi ovoga slučaja o kojem sam im svjedočio prije desetak godina, lično ću podnijeti krivičnu prijavu protiv Popovića zbog sumnji u ratni zločin. S obzirom na moju dob, dao sam ovjeriti iskaz o ovome slučaju pred svjedocima“, kaže Boban i napominje da mu savjest i moral ne dopuštaju da ovaj događaj padne u zaborav, prenosi list.

Slobodna Dalmacija navodi da je dvadesetogodišnji Milivoje Čučaga smrtno stradao već u Pločama, dok je Dušan Jelić, od zadobijenih povreda usljed batinanja, preminuo u zatvoru u Lori, te da su oni bili dio grupe vojnika iz istočne Hercegovine, zarobljenih u proljeće 1992. godine, zajedno sa Draganom Ratkovićem, Vesom Deretićem, Ljubišom Gerunom, Harisom Zečevićem, Mirkom Bjelicom i Mićkom Koprivicom.

„Predali su se na brdu Budisavina gdje je bila naša osmatračnica. Tu su proveli noć, a ujutro su ih doveli u Duboku, a ja sam ih po naređenju nadređenog Luke Džanka ispitivao. Nakon obavljenog razgovora, a bilježnicu s tim informacijama još i dan-danas čuvam, predao sam ih Andriji Popoviću, pomoćniku generala Janka Bobetka. Od toga su događaja protekle dvadeset i dvije godine, a još nije razjašnjeno ko je ubio dva neprijateljska vojnika koje smo zarobili i šta je s ostalima?“, kaže Boban i dodaje da ih je Popović trebao, uz pratnju vojne policije, prevesti do Ploča.

List saznaje iz izvora bliskih istrazi da su zarobljeni vojnici do Ploča stigli isprebijani, dok su Milivoja Čučagu ubili. Isprebijane zarobljenike pred zgradom komande u Pločama vidio je general Bobetko, koji je svojim vojnicima zaprijetio da će ih „pohapsiti i pobiti“ zbog toga što su tukli zarobljenike koje je dan ranije, žive i zdrave, snimila Hrvatska televizija.

Međutim, nakon kraćeg razjašnjavanja s Bobetkom, vojni policajci su dobili odobrenje da zarobljene vojnike prebace u Loru, a niko od njih za počinjena nedjela nije kažnjen, niti gonjen, navodi list.

Slobodna Dalmacija dalje saznaje da su zarobljenici prenoćili u Pločama, a sutra su u kombiju Vojne policije krenuli prema Splitu. Nakon što su primljeni u „Konačište ratnih zarobljenika Lora“, Dušan Jelić je preminuo od zadobijenih povreda, dok je Čučagino tijelo jedan vojni policajac naknadno, u prtljažniku svog automobila, prevezao u Loru, odakle je prebačeno na Patologiju KBC-a Split. Tu se leš vodio kao nepoznat, a tek kasnije obdukcijom je identifikovan.

List takođe navodi da im je Andrija Popović ostao nedostupan za komentar Bobanovih navoda, te podsjeća da je svojevremeno u intervjuu lokalnom listu „Dubrovačka Republika“ Popović ustvrdio da „ni o kakvim nestancima nije čuo, niti je takva informacija mogla doći do njega po službenoj dužnosti“. „Lora 2“: Ubijanja i mučenja

lora

Slobodna Dalmacija piše da su šestorica zarobljenih vojnika iz Trebinja razmijenjena u Nemetinu za pripadnike Hrvatske vojske koji su bili u zatočeništvu, dok je smrt Dušana Jelića, koji je u Lori umro od posljedica batinanja u Pločama ili na putu do Splita, predmet optužnice javnosti poznatije kao „Lora 2“, gdje se zatvorski čuvari optužuju za mučenja i ubistva ratnih zarobljenika.

U slučaju „Lora 2“, optužnica je podignuta protiv Tomislava Duića (45), bivšeg komandanta Vojnoistražnog centra Lora, Tonćija Vrkića (54), njegovog zamjenika, te stražara Emilija Bungure (54), Anta Gudića (43) i Anđelka Botića (46). Tereti ih se za guranje pištolja u usta, lažna strijeljanja, polijevanje vodom, prisiljavanje na seksualne radnje, lajanje iz psećih kućica i skupljanje otpadaka ustima po dvorištu, što je, prema optužnom aktu, bila svakodnevnica za najmanje četrdeset ratnih zarobljenika. Ozljedama su podlegli Dušan Jelić, Bojan Vesović i Vlade Savić, tvrdi tužilaštvo, dok ih je još najmanje osam zadobilo teške tjelesne povrede, među kojima i ustrijelne rane prepona i kuka, te prelome vilice, jagodica, rebara, glave i potkoljenica. Optužnica je podignuta u januaru 2009, ali suđenje optuženima još nije počelo.

List navodi da oko ubistva Milivoja Čučage istraga još pokušava da razjasni ko ga je na smrt prebio na putu od Duboke do Ploča ili u zatvoru u Pločama, te da je problem identifikovanja odgovornih u činjenici da su u Pločama bili smješteni pripadnici više jedinica Hrvatske vojske i Vojne policije.

Tužilaštvo potražuje određene dokumente iz arhive Hrvatske vojske kako bi se slučaj rasvijetlio do kraja, piše list i zaključuje da je ishod istrage neizvjestan jer tužiocima ne ide na ruku što je od ovih događaja proteklo mnogo vremena.