Dvojica oficira kraljevske ratne mornarice Jugoslavije, poručnici bojnog broda, Milan Spasić i Sergej Mašera, Srbin i Slovenac, zagrljeni 17. aprila 1941. godine na komadnom mostu razarača "Zagreb", u Tivatskom zalivu, da ne padnu oni i jedan od najsavremenijih brodova u ruke neprijatelju, eksplozivom su uništili i potopili cjelokupnu opremu i naoružanje, a njih dvojica su herojski položili svoje mlade živote za narod i otadžbinu.
Ljubav prema domovini, oficirska zakletva i čast, ponos i visoka patriotska svijest nisu im dozvolili da tako moćno ratno borbeno sredstvo, ponos tadašnje Kraljevske ratne mornarice, neoštećeno padne u ruke okupatorske italijanske vojske.
Dvojica heroja su umrla herojskom smrću, zajedo sa razaračem, na kojem su zajedno službovali. I upravo u tom momentu i Bokom je počela da kruži saga o njihovoj herojskoj smrti, koja i danas traje.
Od tada je prošlo 73 godine. Po tradiciji, članovi Saveza boraca NOR-a 1941-1945. položili su danas vijenac na grob Milana Spasića na Savini. Vijenac je položio i generalni konzul Republike Srbije u Herceg-Novom Slobodan Bajić, kao i predsjednik Opštine Dejan Mandić. Nešto ranije, poštu Milanu Spasiću su odali i predstavnici SUBNOR-a i antifašista iz Herceg-Novog.
Po prvi put poslije rata, u organizaciji Matice Boke, Saveza boraca NOR-a 1941-1945., Srpskog sokola, Društva za arhive i povjesnicu hercegnovsku, Društva srpsko-ruskog prijateljstva, SPKD „Prosvjeta“ i Kola srpskih sestara u crkvi Svetog Fjodora Ušakova služen je parastos Spasiću i Mašeri, a zatim i opelo na grobu Milana Spasića na Savini.
U besjedi prezviter Živan Vukojević je govorio o žrtvi heroja, te istakao da je njihova smrt veća od mnogih života i da će njihovo ime i žrtva trajati dok je dana i vijeka. „Oni su jači od naših podjela i prodaja naše zemlje, mora i obale što se prodalo u zadnjih 20 ljeta. Oni su u ime slobode i nezavisnosti položili svoje živote. Njihova žrtva nije besmislena u odbrani svoje otadžbine, i u odbrani svog dostojanstva. Umrli su za nezaborav“, kazao je Vukojević.
U ime Saveza boraca NOR-a 1941-1945., prisutnim se obratio predsjednik Mihajlo Kilibarda koji je kazao da su se heroji opredijelili za smrt jer su znali da će u svom otporu prema okupatoru živjeti za vječna vremena. „Oni su pokazali da srce ne bije svijetlo oružje, jer boj bije srce u junaka. Kada su shvatili da ne mogu sa svojim razaračem napustiti naše teritorijalne vode odlučili su se na jedan najsmjeli poduhvat, na jedan čin, i poći sa svojim brodom u smrt. Njihov podvig čuo se do nebesa i padoše za čast i slobodu. Opredijeli su se za smrt prije života. Ispletoše lovorov vijenac i sada žive u legedi kao počasni admirali svih mora“, rekao je Kilibarda.
Predsjednik Matice Boke Željko Komnenović govorio je o novim Sinđelićima kazavši da je Boka beskrajna hronologija znamenitih bitaka i junačkih djela i podviga. „Kako objasniti u današnjem vremenu globalizma i trke za materijalnim dobrima razlog zbog čega su mladići iz slovenačke Gorice i njegov nerazdvojni drug iz Sjenice, sa klase Vojno-pomorske akademije u Dubrovniku, prinijeli svoje živote na žrtvenik otadžbini? Zbog čega svaki iskreni rodoljub i časni vojnik ustrepti kada se pomene ime Spasića i Mašere, dvojice heroja koji su svojim bratskim podvižništvom postali jedno na oltaru kod nas zaboravljene oficirske časti“, istakao je Komnenović.
Na kraju, Jovo Mandić je podsjetio kako je njegov otac, sveštenik Nikola Mandić, iako mu nije bilo dopušteno od italijanskih okupatora, besjedio prilikom sahranjivanja posmrtnih ostataka Milana Spasića 19. aprila 1941. godine kazavši „Slava ti novi Sinđeliću“. Zbog ovih riječi slijedilo je svešteniku Nikoli Mandiću tamnovanje u italijanskim zatvorima.
Šta Vi mislite o ovome?