Ovogodišnje „Dučićeve večeri poezije“ završene su svetom liturgijom i pomenom pjesniku koje su, u Hercegovačkoj Gračanici na Crkvini, služili sveštenici i monasi  Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske u prisustvu vjernog naroda.

pomen jovanu ducicu

Besjedu o Dučiću pod nazivom „Ime oca“ održao je dr Dragan Hamović, koji je govoreći o Dučićevoj rodoljubivoj pjesmi „Hercegovina“, istakao da je pjesnik koji je podosta doprinio ispredanju moderne bajke o Hercegovini htio da u mapu povlašćenih tačaka izvojevane opštesrpske slobode ucrta i rodnu pokrajinu, kovnicu jezika, rapsoda i ljudina.

„Završna strofa održava ovu pjesmu na zadatoj visini među ostalim rodoljubivim pjesmama, u čijem nizu ipak dublje odzvanjaju one što će ih napisati u ratnom iznanstvu preko velike vode. A one ne pjevaju trijumf nego ponovno nezamislivo postradanje“, naveo je Dragan Hamović.

On je, u svojoj besjedi, naveo da je otadžbina, u Dučićevom rodoljubivom ciklusu, redovno oslovljena arhetipskim maternjim imenom, a jedino na kraju „Hercegovine“ pominje se „ime oca“, simbolički stavljeno na mač novog naraštaja.

„U budućem pjesniku figura odsutnog oca, palog u predačkom bojnom legionu, mogla je samo rasti u jednu intimnu legendu i svakako da je u poenti pjesme „Hercegovina“ i njega kriomice molitveno spomenuo“, dodao je Hamović, zaključujući da se sva zemna potraga Dučićeva, otiskivanje iz zavičaja, može svesti na udesnu potragu za bitnim nedostajućim likom koji mu je, još zarana, izmakao iz vidokruga.

U umjetničkom dijelu programa nastupio je Kamerni hor Hercegovačke Gračanice „Sveti Roman Slatkopojac“ i Etno-grupa „Nagorkinje“.