U subotu veče u Crkvi svetog Nikole – Rezidenciji Ljubibratića, u organizaciji Generalnog konzulata Republike Srbije u Herceg-Novom, NVO „Matica Boke“, „Srpski Soko“ Herceg-Novi, „Društva za arhive i povjesnicu hercegnovsku“, „Društva srpsko-ruskog prijateljstva“ i NVO „Glas“, organizovana je projekcija novog dokumentovanog filma „Pogrom-nakon deset godina“ koji je nedavno snimljen.
Ovaj dokumentarni film svjedoči o događajima koji su počeli 17. marta 2004. godine kada je na Kosovu i Metohiji, u nasilju albanskih terorista, poginulo nekoliko desetina ljudi. Pred početak promocije o zločinima koji se ne smiju zaboraviti, pored profesora Ljuba Šabovića predsjednika „Matice Boke“ za Herceg-Novi, govorio je i novoimenovani konzul Republike Srbije u Herceg-Novom Zoran Dojčinović, a o doprinosu i humanitarnim akcijama „Kola srpskih sestara“ iz Herceg-Novog ugroženom stanovništvu Kosova i Metohije govorio je publicista Nebojša Rašo, koji je i autor knjige o radu „Kola srpskih sestara“ u gradu pod Orjenom.ojčinović je naglasio da ni punih deset godina nakon pogroma nad srpskim stanovništvom etničko ugnjetavanje ne jenjava, uprkos otvorenom pregovaračkom procesu u Briselu i težnji ka među etičkom pomirenju. A o tome svjedoči, kako je rekao, i veliki broj napada usmjerenih prema srpskom stanovništvu i srpskim istorijskim, kulturnim i duhovnim tekovinama.
On je podsjetio da je u pomenutom pogromu poginulo nekoliko desetina ljudi, dok je pretučeno i povrijeđeno preko 900 ljudi, a 935 srpskih, romskih i aškalijskih kuća je zapaljeno ili oštećeno. „Tih dana 3.870 stanovnika je protjerano iz svojih domova, šest gradova i deset sela etnički je očišćeno. Srušeno je i uništeno 35 vjerskih objekata Srpske pravoslavne crkve, od čega 18 spomenika od posebnog kulturnog značaja. Oskrnavljeno je više pravoslavnih grobalja, kao i mnogobrojne matične knjige koje su svjedoci vjekovnog trajanja Srba na Kosovu i Metohiji“, podsjetio je prisutne Dojčinović i naglasio da je u tri pojedinačna akta nasilja učestvovalo preko 51.000 ljudi.
Počinioci strašnih zločina još uvijek nisu sankcionisani, što se, kako je kazao Dojčinović, može smatrati indirektnim odobravanjem zločina i pritiska na srpsko stanovništvo.
Od 2004. godine „Kolo srpskih sestara“ je počelo da sakuplja pomoć za Kosovo i Metohiju. Prikupljena je hrana, obuća, odjeća, sredstva za higijenu i ostale potrepštine, posebno higijenski materijal. Prvi kamion pomoći iz Herceg-Novog krenuo je 6. aprila 2004. godine, a na Zubinom potoku isti je dočekala Rada Kapetanović, predsjednica Kola Zubin Potok. Nakon osam mjeseci, konvoj humanitarne pomoći ponovo je krenuo iz Tvrtkovog grada, a četiri kamiona razne robe predata su u Sabirni centar „Majka devet Jugovića“, pri manastiru Gračanica.
„U to teško vrijeme Božo Vuković je svojim kamionom dobrovoljno vozio pomoć postradalom narodu. Vozilo se samo uz pratnju KFOR-a. Gračanica je bila opasana bodljikavom žicom i stranom vojskom. Sa izbjeglim Srbima iz Lipljana i okoline više je ličila na logor nego na manastir“, istakao je biograf Kola Nebojša Rašo i dodao da akcije prikupljanja pomoći za postradali narod na KiM traju i dan-danas.
Šta Vi mislite o ovome?