Ustaše su 2. avgusta 1941. godine ustaše su u jamu u selu Šurmanci bacile samo iz sela Prebilovaca 600 žena i djece. I svi su živi bačeni u ovu jamu.

prebilovci mjesto za hram

Ova jama smatra se jednim od najvećih stratišta srpskog naroda u Hercegovini. Početkom devedesetih godina prošlog vijeka kosti ovih mučenika sahranjene su u spomen kosturnici u Prebilovcima.

1992. godine nad njima je počinjen još jedan strašan zločin. Drugi put su ubijeni. Hrvatske snage minirale su spomen kosturnicu, a kosti su spaljene.

Na mjestu gdje je bila Šurmanačka jama nema nekog vidljivog obilježja, pa i oni koji bi možda došli ne znaju tačno gdje je. Hrvati u ovom kraju svjesno ili ne, ovo nikada ne pominju.

Čini se da i Srbi nedovoljno govore o mučeničkoj prošlosti svojih predaka.

A, na samo nekoliko stotina metara vazdušne linije od ovog mjesta i stratišta srpskog naroda nalazi se Međugorje - mjesto na kome se navodno četrdeset godina nakon ovih zločina ukazala Gospa.

Međugorje je jedna od mjesnih zajednica opštine Čitluk. Prije 1981. godine ovo je bilo jedno skromno hercegovačko mjesto sa oko 1.500 stanovnika. Danas ovdje živi oko 3.500 stanovnika, brojne su luksuzne kuće, vile, desetine luksuznih hotela. Ono što je činjenica jeste da je priča o navodnom ukazanju Gospe ovom mjestu donijela izuzetno finansijsko blagostanje.

Sve ostalo u ovoj priči je pod znakom pitanja.

Mirjana Dragićević Soldo jedna je od šest takozvanih vidioca- djece kojima se tog 24. juna 1981. godine u Međugorju ukazala Gospa. Od tada do danas ostala je dilema šta se zaista desilo u Međugorju i šta se još dešava. Čudo, prevara, pokušaj prikrivanja istine o ovom kraju... Vatikan bi trebalo da kaže posljednju riječ i ovo mjesto proglasi svetilištem ili prevarom.

I u samoj katoličkoj crkvi mišljenja su tokom svih ovih godina podijeljena. Jutro nakon navodnog „ukazanja“, seoski fratar Tomislav Vlašić ubjeđivao je narod, okupljen pred lokalnom crkvom, da je jedna od tada djevojčica Ivanka vidjela Gospu lično.

Neko vrijeme po selu se pričalo da iza svega stoji Vlašić, da je on inscenirao događaj na Crnici, angažovao časnu sestru da glumi Gospu. Počele su i policijske istrage, priča se širila i sve je na kraju izmaklo kontroli.

Papa Benedikt raščinio je 2009. godine fratra Tomislava Vlašića, oduzeo mu pravo da širi katoličku vjeru, da ispovijeda ljude, pretvorio ga u crkvenog laika i zabranio mu da propagira takozvano viđenje Marije, majke Isusove, na prostoru Međugorja.

Istrage su trajale sve donedavno. I pored svega toga Međugorje je postalo šesto mjesto po broju katoličkih hodočasnika. Prema nekim podacima Međugorje je od 1981. godine posjetilo preko 40 miliona ljudi iz cijelog svijeta.

Gospa se u Međugorju, kažu takozvani vidioci, ukazala preko 50 hiljada puta. Neki tvrde da su u stalnoj vezi sa njom. Materijalne dokaze o navodnim čudima Gospe u Međugorju niko nema. Sve je bazirano na priči.

Međunarodna komisija za proglašenje Međugorja svetim mjestom, formirana od Svete stolice, okončala je nedavno svoj rad. Konačan odgovor na višedecenijsku dilemu trebalo bio da daju Kongregacija za doktrinu vjere i sam papa Franjo. Stanovnici Međugorja vjeruju da će, bez obzira na konačnu odluku, ukoliko je bude, ovo mjesto i dalje biti mjesto okupljanja brojnih hodočasnika.

Možda bi i brojni hodočasnici da znaju ovu priču razmislili o svom dolasku u ovaj kraj ili makar o lokaciji koju bi posjetili, smatraju istoričari.

O Međugorju i navodnom ukazivanju Gospe čuo je cijeli svijet. O stratištu srpskog naroda u ovom kraju samo poneko. Srpski mučenici koji su život okončali u hercegovačkim jamama zaslužili su makar da se za njihovo stradanje čuje. I, da to bude svojevrsno upozorenje – da se zna i ne ponovi.