Novi pjesnički rukopis “Bokeški vidokrug“ pjesnika i filozofa Višnje Kosović iz Herceg-Novog, u izdanju „Unireksa“, širi tematsko-motivske krugove njenih prethodnik knjiga poezije zaokružujući ih vaskolikom kružnicom pjesme i filozofije.
Polifonija semantičke i metaforično-simbolične prostornosti „Usnule riječi“ ukazuje na svekolikost pjesničkog usmjerenja utemeljenog na metafizičkoj i sadržajnoj punoći ove poezije. Najnovija zbirka Višnje Kosović bila je povod da se u okviru Praznika Mimoze „Portonovi“ večeras posveti veče njenom stvaralaštvu. Na dobro posjećenoj večeri predstavljen je njen novi pjesnički dragulj za koji je dobila nagradu „Dušan Kostić“, a u obrazloženju predsjednik žirija Milovan Vitezović zapisao je da je ova zbirka „vrhunski sklad lirskog i misaonog“.
O stvaralaštvu Višnje Kosović u prostorijama čitaonice Gradske biblioteke govorio je profesor dr Siniša Jelušić kazavši da je Kosićeva mediteranski poliglota, te izvrstan znalac mnoštva filozofskih disciplina. „Ona je četvrt vijeka profesor koji utiče na razvoj mladih ličnosti. U njenom i filozofskom i pjesničkom djelu je ličnost koja je razvila ljubav prema drugom. I ovim naslovom Višnja Kosović nastavlja opus autentično obznanjen ranijim knjigama i filozofskim naslovima. Za pjesnika istina je nešto sveto, ona je metafora i simbol, životna vizija, simbol s urom univerzalnosti i duhom teozofije“, rekao je prof. Jelušić i dodao da Višnja predstavlja pjesnika koji vodi kroz istoriju i povezuje Antičku Grčku, Vizantiju sve do aktuelnih vremena, te napomenuo da je njeno pjesništvo skrivena teologija.
Jelušić je analizirao njenu pjesmu „Usnule riječi“, i time pokazao vezu sa Njegošem i njegovom metafizikom gdje u kratkoj formi pjesnikinja govori o ništavilu.
Sama pjesnikinja poetski dio večeri je započela monologom gradu u kojem živi. On nosi naziv „Ja grad na moru“. To je pjesma koja je posvećena Herceg-Novom. Prevedena je na ruski jezik i uvrštena u dvanaest najboljih poetskih ostvarenja „Mramor Mramora“, gdje se kao jedina žena poeta našla među dvanaest pjesnika.
Zatim je kazivala pjesmu „Suton nad Herceg-Novim“ koja je prevedena na italijanski jezik i uvrštena u antologiju „Rivista i Leterarija“, a nakon toga je pročitala pjesmu „Put“ koja je objavljena u njemačkoj antologiji evropske poezije, a na kraju je kazivala „Odu Njegoševu“ i esej o Bokeljima.
Izvrsna oprema po mjeri ove poezije i na koricama sadržajna slika “Igra na putu svjetlosti“, akademskog slikara Milovana Bajića, metaforikom i metafizičkom atmosferom postavlja sa Kosovićkinom poezijom uzajamno jedinstvo.
Šta Vi mislite o ovome?