Daleko od rodnog Mostar, u Herceg-Novom, u Šantićevoj Nevjesti Jadrana, 27. decembra, poslije kraće bolesti, preminuo je Jovo ( Todorov) Došlo, novinar koji je, u Sarajevu gdje je proveo najveći dio radnog vijeka i u Herceg Novom kao novinar, ostavio dubok trag i poštovanje svih onih koji su u ranim sedamdesetim i osamdesetim godinama slušali kultnu emisiju radio Sarajeva „Selo veselo“, a u poznim godinama hercegnovsku televiziju „Skaj Sat“  koju je osnovao poznati radio amater Ranko Boca.

In Memoriam jovo doslo

Tragove onog boljeg novinarskog djela na tom mediju sa koleginicom Divnom Tanasković koja ga je i privoljela da se ponovo vrati novinarstvu, jer par godina njegov kratki rad na radiju „Tivat“ nije bio uspješan, znao je i umio je i te kako da obilježi.

Jovo Došlo je stvarao  imidž te televizijske kuće. Poštovao je kodeks novinarstva, politika ga nije mnogo interesovala, ali sve emisije iz kulture bile su njegovo djelo. Gledaoci su cijenili svaku njegovu riječ i njegovo obrazovanje, čudili se kako taj čovjek od sagovornika sa lakoćom dobija maksimum.

Rođen 1950. godine u selu Bjelušine kod Mostar. Rano se, poslije gimnazije, dao teškom novinarskom zanatu. Niko kao on nije poznavao seljaka rodne Hercegovine i život u selima Bosne. Prešao je sa saradnicima brojne staze i bogaze Semberije, Krajine i rodne Hercegovine, a sve sa skromnom tehnikom. Umio je s malo riječi da kaže mnogo i da to svima bude jasno. Bio je vrijedan i radan, i sve je stizao.

Iz emisije u emisiju je uveseljavao radni narod jedne srećne zemlje. A onda je došao nesrećni rat. Rodni Mostar i Sarajevo gdje je radio zamijenio je izbjegličkim životom u kampu za raseljene u Bašićima. I tu je živio sa suprugm Đurđom i kćerkama Sanjom i Jovanom. Nije se libio da radi i druge poslove da njegove mezimice imaju uslove da kao dobri studenti postanu svoji ljudi. Bio je pristalica boemskog života čeznući za ljepšim, govoreći da smo narod koji sve brzo uzdigne još brže sve svali u prašinu.  Znao je da kaže da kod slušalaca "češa" kratkotrajna naklonost, nego istinska privrženost pa nam se i naše trajanje u mediju bilo koje vrste čini  dugim.

U svojim  emisijama  otkopavao je zakopanu istinu. Bijeg od stvarnosti koja je zadesila njegovu generaciju i njega samog tražio je u knjigama. One i ribarenje bili su mu utjeha.
Posljednju godinu dana sam ga rijetko viđao. Moje prijateljstvo prema njemu ništa nije moglo da pomuti i promijeni. Sada i meni,  koji sam jedno kraće vrijeme radio sa njim, i mojim kolegama iz Herceg-Novog i Trebinja za koje je bio vezan jer imao je rodbinu na Jasenu i u Gorici, ostaje žal što nas je napustio jedan osjetljivi čovjek čiji životni put nije bio nimalo lak, ali je nevolje svladavao na svoj način, bez odstupanja, nalazeći ljudski smisao samo u knjizi.

Jovo Došlo juče je  skromo ispraćen iz Herceg-Novog za Mostar i selo Bjelušine gdje je uz pravoslavni obred i prisustvo prijatelja i rodbine sahranjen. Neka ovo moje nekrološko pisanje bude mjesto svjeće na njegovom grobu.