Večeras sa početkom u 18.00 časova u manastiru Kosijerevo na Petrovićima kod Nikšića, u organizaciji Društva za arhive i povjesnicu hercegnovsku, biće predstavljena nova knjiga Gorana Komara „Svetouspenski manastir Savina kod Herceg Novog“.

manastir kosijerevo

Na promociji će govoriti vladika budimljansko–nikšićki Joanikije, umirovljeni vladika zahumsko-hercegovački i primorski Atanasije, mr Čedomir Popović i sam autor.

Novi naslov Gorana Komara je dokaz vrijednosti i bogatstva jednog od najvećih i najpoznatijih manastira u Boki, a promoteri koji su ovaj naslov planirali u manastiru na Petrovićima imaju istorijske razloge za ovaj potez.

Dva manastira, danas na teritoriji Crne Gore, imaju dosta zajedničkog. Komar godinama govori i piše o tom blagu Savine, a mi ovim tekstom želimo da približimo te veze između manastira Savina i manastira Kosijerevo.

Zajedničko dva manastira prvi primjetio dr Lazar Tomanović (1845-1932) koji je u svom putopisu „Osam dana po Crnoj Gori“, pišući o svom boravku 1885. godine u Kosijerevu, uporedi bogatstvo ova dva manastira . Tomanović na jednom mjestu ovog putopisa piše: „Manastir Savina je još jedini manastir koji se u Boki drži, ostali su u rasulu od neko doba. Kada izumru ili odu na drugu stranu današnji savinski kaluđeri, to rasulo čeka i Savinu. I ovo narodno blago, što su savinski kaluđeri znali sačuvati ostalo bi bez budnih čuvara, zato bi dobro bilo, da koji naš stručnjak pobilježi sve što ima tu, a iz kojeg bi čitavo dijelce izašlo i koje bi vršilo kontrolu nad ovom riznicom bogatom u svakom slučaju“.

Tomanović je zapisao i da se raspitivao ima li kakvo predanje koje napravio zadužbinu u Kosijerevu, ali da mu niko nije ništa kazao. „I to znači da je manastir iz davnog doba. A da je iz doba narodnog dobrostanja svjedoče tri oltara na crkvi, što je prvi slučaj što sam vidio po našim zemljama. Tako isto i moračka crkva ima tri oltara, a za nju se zna da je iz doba Nemanjića. I Kosijerevo odista ima biti zadužbina Nemanjića. Nego je značaj i ime ove crkve udvostručen otkako u njoj počiva tijelo Sv. Arsenija. Ovo je prvi arhiepiskop srpski poslije Svetog Save, i njegovo tijelo se čuvalo u Pećkoj patrijašiji, odakle ga je jedan kaluđer odnio sa sobom u ne znam koji drugi manastir. Zatim je prenešen u Kuče, a iz Kuča ga je vojvoda Mirko donio u manastir Ždrebaonik. Iz Ždrebaonika lani (1884-pr.Z.Š) je prenešen ovaj srpski svetitelj velikom svečanošću u Kosijerevo. Prenos je trajao tri dana“, zapisao je Tomović i dodao da prenos još više dejstvuje na Hercegovinu, kako je zabranjeno narodu crnogorsku granicu prelaziti, a u cijeloj Hercegovini nema drugog tijela svetog. "Mislim da su Hercegovci pobožniji od svih Srba", dodaje Tomović.

Crkva kosijerevska, koja nosi pečat duboke starosti, često je bila meta pljačkaša, piše dalje dr Lazar Tomanović, i dodaje da su se kaluđeri sa tim zlom borili fermanima koje su upravo iz Carigrada dobijali.

Po zapisima arhimandrita Joanikija Pamučine, stariji brat Ali-paše Rizvanbegovića Hadži-bek iz Kosijereva, odnio je sve srebrno crkveno posuđe i poslao ga u Mletke, odakle mu je došao u zamjenu jedan top, što je zatim namjestio u svojoj kuli u Utovu, gdje ga je bio prognao iz Stoca sa očinstva Ali-paša.

"Sigurno su kaluđeri imali u kakvom skrovištu srebro, što je kasnije propalo u Jakovljevoj (Jakov Daković-3Š) na Grahovu. I po tome sudi koliko je tu bilo srebra u Kosijerevu, a Bog zna kolika će biti sila turska i, osim ova dva put, grabila je dragocjenosti manastirske kad god ih je nalazila. Jer kada je Hadži-beg u početku ovoga (19) stoljeća toliko srebro opljačkao, a ipak ga je još bilo preostalo, da su ga kaluđeri bili sačuvali u Novom, pa u Risnu, a iz Risna na Grahovo kod vojvode Jakova, tu ga je moralo dosta biti, a zar prije Hadži-bega neće biti dolazio u Kosijerevo nijedan nasilnik turski?", napisao je Tomović, a zatim opisao bogatstvo manastira Savina. "Da samo vidiš srebro manastira Savina koji se ne može ni po starini ni po položaju mjeriti sa Kosijerevom. Da ti tu vidiš spomenike naše nekadašnje obrazovanosti, naše industrije, našeg blagostanja narodnog, tek bi onda mogao sebi predstaviti koliko je moralo biti u Kosijerevu, u ovom najglasovitijem saboru, u cijeloj Hercegovini“, napisao je Tomović.

Kada je manastir Savina u pitanju, u svom putopisu, Tomanović je napisao i da je u ljeto 1884. godine manastir Savinu posjetio tada slavni engleski arheolog, arhitekta Džakson koji je u Herceg-Novi došao sa suprugom u cilju da vidi i po mogućnosti prouči srebro savinsko. „Kasnije sam posredno čuo iz Dubrovnika da je Džekson sa divljenjem govorio o srebru savinskom i da se namjerava opet na Savinu povratiti“, napisao je, između ostalog, Tomović .
Ovo je samo dio priče o istoriji dva manastira i dvije svetinje i zato ko je u mogućnosti divno je biti na ovoj promociji koja takođe spada u dio naše tradicije.