Preminula Mina Kovačević, svjedok ustaničkih dana 1941. u Trebinju

U nedjelju je u Beogradu, u 95. godini, preminula Mina Kovačević vjerovato jedina strankinja nosilac Partizanske spomenice 1941. godine u bivšoj zemlji.

Rođena je 1919. godine u Kovnu u Litvaniji. Na studijama na Sorboni u Parizu 1939. godine upoznala je komunistu dr Spasoja S. Spaića (1909-1942) sa Zubaca kod Trebinja i kao njegova supruga našla se pred sam rat 1941. godine u Trebinju. Ubrzo poslije toga postaje svjedok prvih ustaničkih dana u Hercegovini. Svojim radom obrazovane žene u Zupcima i u Svrčugama kod Herceg Novog vaspitavala je i podučavala djevojke i žene da znaju biti bolničarke domaćice. Bila je humanista da i ranjenog neprijatelja previje i ukaže mu pomoć. Taj jedan gest pažnje prema povrijeđenom italijanskom vojniku spasio joj je u julu 1942. godine život.

Kada je u dubrovačkom zatvoru „Kazbek“, pošto je sa suprugom iz četničkog zatvora „Slivnice“ prebačena u Dubrovnik, pripremana da je prebace za Mosko gdje je 21. jula 1942. godine Spasoje strijeljan, prepoznao je italijanski vojnik kome je pomogla na Zupcima kada su ga ustanici zarobili i izvukao je iz grupe koja je odvedena na gubilište.

Mjesto u smrt našla se u ženskom logoru na Prevlaci, a poslije kapitulacije Italije krili su je dubrovački ilegalci u Dubrovniku i po dubrovačkim brdima. Dočekala je oslobođenje i poslije rata postala supruga narodnog heroja Voja P. Kovačevića (1912-1997) rodom sa Grahova.

Pored preživljene lične drame, Mina Kovačević je bila svjedok i kolektivne istorijske drame naroda Hercegovine. Doživjela je uspon ustaničkog zanosa ali i njegovu krizu do sukoba ustaša, četnika i Italijana sa jedne strane i partizana sa druge strane. Sve to opisala je u svojoj knjizi „Libera, via, via“ ( na italijanskom Slobodna, idi, idi). To je naslov objavljen 1980. godine i simbolizuje slobodu koju nije dočekao njen Spasoje i mnogi drugi koji su dali život za slobodu. To su, kako je ona kasnije znala da kaže, zapisi strankinje koja je tek prispjela u sredinu i u prilike neizvjesne i prijeteće.

Njena kazivanja u knjizi, i kasnije na brojnim naučnim skupovima u Trebinju, Herceg-Novom, Beogradu i Grahovu postali su dokumentovana hronika gdje je svojim izvanrednim smislom za pojedinosti ostavila hroničarima dobar putokaz istine.

Minin život bio je ispunjen časnim namjerama i korisnim radom, ovjenčan društvenim priznanjima što je velika utjeha u njenom dugom i burnom životu.

Bila je strankinja koju je prvo Hercegovina, a potom Beograd i Grahovo prihvatili. Mina je često govorila da „Čovjek mora biti čovjek u svim (ne)uslovima“.

Mina Kovačević sahranjena je juče na porodičnom groblju u Beogradu.