Za mene je poezija borba, preko koje borbenošću ostvarujem svoj pogled na svet, istakao je srpski pjesnik iz Crne Gore Ranko Jovović, ovogodišnji dobitnik "Dučićeve nagrade".

ranko jovovic pjesnik

"Teško je odgovoriti na pitanje šta mi ova nagrada znači, a znači mnogo zbog imena Jovana Dučića, koji, kao veliki srpski pjesnik, pripada plejadi naših velikana poput Crnjanskog, Njegoša i svih onih koji nisu živi danas, a koji su, sa druge strane, više živi negoli mi", rekao je Jovović, kojem je nagradu u petak uručio gradonačelnik Trebinja Slavko Vučurević.

On u svom maniru poručuje da će dati Bog da pobijedi Dučićevo nasljeđe i vjera u Boga, a da se Lovćenu i Njegošu vrati kapela kao simbol srpstva.

NN: Može li sada trebinjska Crkvina zamijeniti crnogorski Lovćen?

JOVOVIĆ: Lovćen, onakav kakav je danas, nažalost, nije više ono što je bio. Mi sada tamo nemamo kapelu, tako da nema druge nego tako. Sada je crkva na Crkvini glavna kapela našega pesnika i glavno saborište srpskih pesnika. Pošto je srušena Njegoševa kapela, sada pesnici dolaze ovde na Crkvinu, kod Dučića, koji je, uostalom, mnogo voleo Njegoša i podario mu prvi spomenik ovde u Hercegovini. A ako Dučić čuje ovo što pričamo, a verovatno čuje, bilo bi mu milo i što se ovako priča o njemu i što ga ovih dana toliko povezujemo sa Njegošem. Jer, oni i jesu neka zajednica, Dučićeva crkva Hercegovačka Gračanica i asocira na Njegoševu kapelu i predstavlja simbol koji nam pruža izvesnu utehu, s obzirom na to da su njih obojica bili pravi pravoslavni pesnici.

NN: Govorili ste na dodjeli nagrade o ljubavi prema Dučiću koju je gajila cijela Vaša porodica. Otkuda ta ljubav?

JOVOVIĆ: Dučić je u mojoj porodici bio ikona, budući da je moj otac u neku ruku bio dosta sličan njemu, jer, iako nije bio ambasador - bio je profesor književnosti, verovao je u Boga i srpstvo, stradao je za kralja i otadžbinu, a majka mi je pričala da je Dučića najviše voleo među pjesnicima. Volim ga i ja, iako osećanje za stih njegujem manje od njega, smatrajući da mi je, za razliku od Dučića, koji je živeo gospodski, dar za poeziju upropastio život. Trudio sam se, međutim, da budem u tom svetu plemstva duha, mada je kod mene poezija borba, preko koje borbenošću ostvarujem svoj pogled na svet.

NN: Zašto mislite da je to tako, odakle tolika žestina?

JOVOVIĆ: Ja pišem sa dna života, tako sam i živeo i voleo sam dno. Možda, da je moj otac poživeo, da su monarhisti pobedili u ratu u kome su, uz pomoć Čerčila i Rusa, po mome osećanju, pobedili najgori, jer su izdali srpsku nacionalnu ideju, možda tada ni ja ne bih bio na dnu. Kada kažem ovo "na dnu", smatram da tamo nisam nikada bio po duhu, već sam, naročito posle onog rata, živeo ekonomski loše, pa sam i morao pevati sa dna. Ali, mene to nije ni interesovalo, jer dok sam bio mlad, nisam ni želeo da budem pesnik, iako je to bilo jače od mene i rodilo se sa mnom.

NN: Vi slovite i za oštrog kritičara crnogorske političke scene.

JOVOVIĆ: Da je sreće, Dučić i Njegoš bili bi dirigenti srpske nacije, jer je Dučić dobro znao kako je trebalo da se ponaša srpska nacija da bi opstala, ali ga niko nije pitao, a osim toga - bio je i dosta daleko. Ipak, on je bio najlepši srpski nacionalista, zajedno sa Njegošem. I ja možda preterujem sa hvalom svoga naroda, jer su Srbi hrabar narod, mučenički narod i ukleti narod, kao što su ukleti Rusi ili Grci, ili Jevreji. Ipak, samo su veliki ukleti, a Bog od njih najviše očekuje, pa su tako i najveći pesnici ukleti pesnici.

NN: Kako to da se i dobar dio Crne Gore odrodio od srpstva?

JOVOVIĆ: Nažalost, tako je. To je velika sramota za Crnu Goru što odriču da su Srbi, jer je crnogorska vlast antisrpska vlast, a Srbi u Crnoj Gori to ne mogu promeniti. Zasada, moji Srbi u Crnoj Gori prave koalicije sa raznim opozicionim strankama da uz njihovu pomoć skinemo ovu vlast, iako su i oni bili nekada Srbi ili su bili bliski Srbima. Mi smo im, nažalost, pomogli da dođu na vlast da bi srušili komuniste, koji su, da mi Bog oprosti, bili loši, ali je ovaj antisrpski, mafijaški komunizam još gori, a u Crnoj Gori je na vlasti najnemoralnija vlast koju smo ikada imali.

NN: Mnogo puta do sada isticali ste i žal za Kosovom.

JOVOVIĆ: Crnogorska vlast je i Kosovo priznala, odnosno, takozvanu državu Kosovo, a to je nešto najgore što je moglo da nam se desi. Srbima ništa gore nije moglo da se desi nego otimanje Kosova, jer je to Jerusalim srpski. Tamo je naša vizija crkve, naša vera, naša borba. Tamo su nam kosti prađedovske. Oni čak i Njegoša negiraju, tvrde da on, onda kada je pisao "Gorski vijenac", nije znao koje je nacije, a ima li višeg Srbina od njega?

Uskoro intervju i sa pjesnikom Rajkom Petrovim Nogom.