Industrijska pekara „Inpek“ iz Trebinja, jedino je preduzeće ove regije u kome je stečaj uspješno proveden, a preduzeće nastavilo da radi u punom kapacitetu, zahvaljujući spajanju pekare sa trebinjskom firmom „Leoplastik“.

priprema peciva

Pekaru u stečaju je kupio vlasnik „Leoplastika“ Mišo Aćimović za 460.000 maraka i odmah sagradio novi objekat, u koji je, uz revitalizaciju postojeće, nabavio i novu opremu, uloživši još preko milion maraka.

„Trenutno imamo 800 kvadrata proizvodnog pogona i sve pomoćne prostore, kako bi zadovoljili i ISO i HASSAP standarde, tako da smo trenutnu proizvodnju od 4.000 jedinica različitih vrsta pekarskih proizvoda doveli do mnogo više cifre nego je ona bila ranije, ali je povećan i asortiman i hljeba i peciva“, kaže Aćimović.

Iako je dobar dio cjelokupne tehnologije više zamijenjen novim nego što su uspjeli revitalizovati staro, u „Inpeku“ sada posjeduju kompletnu liniju sa takozvanom tunelskom  peći, ali i etažne peći za pečenje sitnog peciva, tako da sa njihovih linija trenutno u trgovine dolazi više vrsta hljeba, od bijelog do crnog, preko sitnog peciva, pa sve do nedavno uvedene linije smrznutih tijesta, za koji je nabavljena i posebna mašina, kao i posebna „šok komora“.

Aćimović je od stare pekare zadržao samo rejting, jer se i danas u Trebinju najviše kupuje takozvani industrijski hljeb, ali je, osim osavremenjene tehnologije, i pekaru izmjestio na novu, adekvatniju lokaciju, u Industrijsku zonu Volujac nadomak grada.

On je u Pekari uposlio sve njene nekadašnje radnike i zaposlio nekoliko novih, zajedno sa tehnologom Miodragom Kneževićem koji je, budući da je ovo zanimanje deficitarno, u Trebinje došao da radi iz Zvornika.

Knežević kaže da je i sam bio oduševljen uslovima rada i raspoloživom tehnologijom i standardima u trebinjskoj Pekari, tako da već sada razmišljaju o učešću i na pekarskih i sajmovima hrane, pa čak možda i na najprstižnijem Novosadskom sajmu, gdje je ova perkara i ranije postizala uspjehe.

Trebinjska Industrijska pekara koja je prije rata izvozila hljeb u cijelu istočnu Hercegovinu, Dubrovnik i Boku Kotorsku, sada ponovo osvaja hercegovačko tržište i svoj hljeb izvozi u Bileću i Gacko, a pregovara se i sa susjednim Ljubinjem, pa čak možda i šire...