Portal TrebinjeLive donosi Vam pjesmu književnika i novinara iz Beograda Petra V. Kneževića, koju je ovaj dobri čovjek poslao našoj redakciji.

hercgovacka gracanica

Nanese nas misao i vjera
prađedovska, u srce bisera.
Hercegovac u njega san gleda.
Čuvstvo čuva, postojbinu ne da.

Trebinje je zora ucijelo.
Davnih naših praotaca djelo.
Sačuvaše ime svoga dana.
Spomen vječni na Dučić Jovana.

Svu ljepotu Crkvine mu krase.
Dragulj sjajni viš' grada blista se.
Spojili se, istina nam javlja,
poezija i duh pravoslavlja.

Na brijegu crkva stoji dična,
Studenici presvijetloj slična.
Poklon rodu Tupanjci nam daše.
Ljubav svoju srcem darovaše.

Vasilije sveti, tu u nadi,
u Trebinju bio monah mladi,
Blagoslovom sa Ostroga zbori.
Srbe voli: i moli i kori.

Crkvine su sveti oltar grada.
Srpstvu celu i radost i nada.
A Trebinje, zora ucijelo.
Divnih naših praotaca djelo.