Od vode do brašna. Tako bi se mogao nazvati proces u starim hercegovačkim mlinicama. Nekada je Hercegovina bila prepuna mlinica, ljudi su sadili žito, a onda odlazili u mlinice gdje bi se mljelo. Oni koji su probali hljeb, zaključuju da je ukusan, a dodaju i zdrav.

mlinica berkovici

Tako je bilo nekad. Danas, u nedostatku posla i mladi ljudi se vraćaju onom što su radili njihovi djedovi. Porodica Škrba, prema predanju, posjedovali su mlinicu još prije 200 godina.

- Postoji predanje da ova mlinica potiče još prije 200 godina, radila je do 1973. godine, tako sam ja čuo, da bi je ja lani obnovio svojim sredstvima i evo sad možemo vidjeti mlin melje, kaže mlinar Slavenko Škrba.

Slavenko kaže da se može živjeti od rada u mlinici, nije velika zarada, ali za neke osnovne životne potrebe, zaradi se.

- Nekad 20 maraka, nekad 10, a bude dan i po 50 maraka, rekao je Škrba.

Mlinice se uglavnom prave na rijekama. Prije nego što se voda pusti da pokrene kameni točak, potrebno je u koš usuti žito, kroz sito, kako bi se odstranile nečistoće. Onda se tek kreće u proces dobijanja brašna.

- Tu je gornji točak, odnosno mlin, dolje imaju kašike, voda pada pod uglom od 90 stepeni, okreće kolo i evo ovdje izlazi pšenica, koja se melje za brašno, i naš narod kaže da se malo pomješa sa bijelim brašnom, bude ukusnije, objašnjava mlinar Slavenko.

Razne se legende vežu uz mlinice. Poznat je srbijanski film "Leptirica", čiji se dobar dio radnje odvija baš u mlinici. Ima li danas nekih dešavanja, koja bi mogla podsjetiti na takave događaje.

- Daleko bilo. Nema, ne daj bože, kratko odgovara Slavenko.

Hercegovci se u mnogim stvarima, kao turistička ponuda ili želja za zdravijom i ukusnijom hranom, vraćaju nekadašnjem pripremanju jela. Što se hljeba tiče, kada se napravi sa vodeničarskim brašnom, ispod sača, onda je zadovoljstvo potpuno.