KAKO JE IZGRAĐENA CRKVA U OVOM SELU O selu Donje Vrbno i arhimandritu Leontiju Ninkoviću

U crkvi Svetog Jovana u Donjem Vrbnu u Zavođu, dvanaest kilometara sjeveroistočno od Trebinja, između Glumine i Kravice, održana je tradicionalna petrovdanska služba i okupljanje mještana i njihovih zvanica na Petrovdanskom saboru.

Svetu liturgiju je služio nadležni paroh Mladen Žulović. Poslije prigodne besjede oca Žulovića održana je trpeza ljubavi. O ovom skupu i druženju oko svetinje koju je prije 109 godina obnovio mještanin arhimandrit Leontije Ninković (1873-1946), Milenko Ninković (74) je za TrebinjeLive kazao da je služba svake godine u prvoj nedjelji po Petrovdanu tradicija mjesta i obaveza bratstvenika Ninkovića koji potiču iz ovog sela.

„Crkva u Donjem Vrbnu je dosta stara i pretpostavlja se da je iz 13. vijeka. Predanje kaže da je ona, kao i crkva na Mosku i na Žudojevićima građena za vrijeme vojvode Maleša. Isto predanje kaže da su prije nastanjenja porodice Ninkovića u Donjem Vrbnu živjeli Šupići, Tadići, Zečevići, Dutine i druga bratstva“, kaže Milenko Ninković.

On napominje da je crkva u Donjem Vrbnu najprije bila posvećena Svetom Ignjatiju Bogonoscu.

„Prije 109 godina Leontije Ninković je renovirao crkvu i onda su je posvetili Svetom Jovanu Krstitelju, krsnoj slavi Ninkovića koji su već tada sami nastanjivali teren sela Donje Vrbno. Sve ostale porodice su se iselile ili izumrle i samo je ostala porodica Ninković“, ističe on i dodaje da se ovo predanje u njegovoj porodici i selu prenosi sa koljena na koljeno.

U nastavku priče Milenko kaže da je razlog obnove Crkve od strane arhimandrita Leontija Ninkovića njeno staro postojanje. Radili su je, prema njegovim riječima, dobrovoljni klesari Ninkovići.

„Evo trajala je sve do ovog vakta. Sad smo je mi ponovo obnovili“, kaže Milenko.
Trista metara od crkve nalazi se staro groblje, a Milenko iskazuje čuđenje da se za to groblje niko nije interesovao.

„Čije je to groblje ne bih Vam znao reći. Neko kazuje da ono potiče iz vremena prije Kosova. Spominje se da se tu odigrala i neka velika bitka, a prema pričama i kazivanjima koja su do nas stigla, bio je to sukob sa Turcima. Poslije te bitke sve se moralo raseliti“, ispričao nam je Milenko i dodao da su jedni otišli pod Volujak, a drugi u Petroviće.

On ističe da je teško potvrditi da li je sve bilo kako predanje kaže.

„Uglavnom, tih porodica nema u Donjem Vrbnu. To je sve priča–predanje, a vjerovatno su stari ljudi nešto više znali. Priča je išla sa koljena na koljeno...“ napominje Ninković.

Selo je dalo nekoliko ljudi sa kojima se ponose ne samo Trebinje i Hercegovina, već i cijeli srpski rod. Jedan od njih je i Leontije Ninković, arhimandrit-starješina Visokih Dečana, manastira Dobrićevo... Ove godine /2013/ obilježava se 140 godina od njegovog rođenja i on predstavlja duhovno lice koje je zadužilo srpski rod.

Prema riječima Milenka Ninkovića, lijepo bi bilo kada bi se taj jubilej obilježio Akademijom, odnosno reći mladim ljudima koje bio taj pastir srpske crkve.

„Leontije Ninković je bio pola decenije dvorski sveštenik kralja Nikole na Cetinju, simpatizer Mlade Bosne zbog čega je 1914. godine, poslije Sarajevskog atentata, morao da bježi u Crnu Goru. Nosilac je više crkvenih odlikovanja poput francuske Legije časti, Karađorđeve zvezde, Ruskog zlatnog krsta... Umro je poslije Drugog svjetskog rata u Trebinju i po odluci tadašnjih vlasti sahranjen je, gotovo tajno, u gradskom parku“, kazao je Milenko.

On je u razgovoru za TrebinjeLive.info zaključio riječima da je porodica Ninković, povodom stogodišnjice od rođenja njihovoh pretka, posmrtne ostatke arhimandrita sahranila pored oltara Saborne crkve Svetog Preobraženja Gospodnjeg u Trebinju.