• Na pomolu aneksija BiH u EU?
incko aneksija bih

Ima li u ovoj našoj političkoj i svakoj drugoj BiH multi-kulti, a bolje reći etno-klepto stvarnosti, prepoznatljivih istorijskih činjenica i artefakata, koji podsjećaju na vrijeme uoči Berlinskog kongresa 1878. godine, koji se desio u Berlinu pod pokroviteljstvom, tj. predsjedavanjem čuvenog Kancelara, ujedinitelja Njemačke Ota fon Bizmarka.

I tada kao i danas geopolitika, međunarodni odnosi i interesi, pogotovo, vezani za Balkan, uslovljeni su diktatom velikih sila uključujući i Rusiju, koja maltene identično kao u to vrijeme zauzima strateške pozicije u ovom dijelu Balkana.

Zbog velikog međunarodnog pritiska na Berlinskom kongresu, Rusija je morala da popusti i San-Stefanski (Dejtonski?) mirovni ugovor je poništen, a pregovori o teritorijalnom preuređenju Balkana su krenuli iz početka.

Nasljednici te mudre politike Ota fon Bizmarka, a prvenstveno gospođa Merkel, kao da se drže latinske izreke da je istorija učiteljica života i sa svojim izvođačima na terenu, kao što je gospodin Valentin Incko i drugi, pokušavaju da polako, ali sigurno, recikliraju tu ideju koja bi kulminirala aneksijom BiH u Evropsku uniju. Reciklaža, revitalizacija te ideje im neće biti problem na političkom „đubrištu“ propale i nikad do kraja završene melodrame zvane država Bosna i Hercegovina.

Pojedine odluke Berlinskog kongresa u modifikovanom obliku možemo prepoznati i sada, a to je prvenstveno vojno prisustvo evro trupa, para kontrola svih domaćih vojno-civilnih bezbjednosnih struktura kroz sistem EUFOR-a i NATO-a.

BiH demokratija, koja bi se preciznije mogla nazvati etno-kleptokratija, u svom fundamentu, da ne kažem habitusu, vrijeđa i ono malo elementarnog dostojanstva ljudi u BiH. Vješto odrađeno medijsko spinovanje i regresivni melpoting  preostalog racia u beznadežnih građana od strane malograđanske kvazi elite koja je produkt ovog vremena-beznađa, učinili su da jadni čovjek u BiH ne smije stati ni pred ogledalo. Jer su to već dva istomišljenika i eto ti mogućeg gomilanja istomišljenika sa ciljem subverzivnih djelatnosti, da se ne vraćamo na događaje ispred Parlamenta BiH.

Nakon Berlinskog kongresa, koji je donio početak reformi u tadašnjoj Bosni, trebalo je određeno vrijeme da stvar nakvasa i da se proklamuje aneksija BiH od strane Austrougarske.

Bizmark, kao političar najvišeg ranga, vizionar, reformator, ujedinitelj, imao je i sasvima jasan, napredan, program socijalne, zdravstvene, penzione i svake druge brige nad stanovništvom u BiH, koje je do tada bilo na ivici egzistencije i opstanka. Temeljna percepcija nekoliko najjačih zemalja EU oslanja se na program koji je Oto zacrtao šireći svoju Austrougarsku monarhiju prema balkanskim zemljama. Poznavajući germansku pedantnost, organizacione sposobnosti, vještinu kreiranja ambijenta društva koje nudi nadu i perspektivu, nije teško pretpostaviti da će gladan narod aklamativno dočekati reforme koje donose rad, red, etiku, disciplinu, zakonsko uređenje.

Standardi da svako koje na birou rada ima primanja od nekoliko stotina evra, koliko bi bila i najniža penzija, povećanje kupovne moći stanovnika, bilo koje socijalne strukture, pa zar to nije san svakog građanina BiH? Realizacijom tih svojih ciljeva i pustih želja, stanovnici BiH ne bi bili više enti-senti-menti i niko im ne bi mogao više prodavati rogove za svijeću, već bi palili svijeću za svoju sreću. /nastaviće se /