Selo Bradina uništeno je i spaljeno 25. maja 1992. godin, pri čemu su na brutalan način ubijeni brojni srpski civili, veliki broj protjeran i odveden u logore, a crkva Vaznesenja Gospodnjeg zapaljena i srušena.

zlocini nad srbima

MUP Republike Srpske podnio je šest krivičnih prijava, odnosno izvještaja i dopuna protiv 18 identifikovanih lica za koje postoji osnovana sumnja da su između 25. i 26. maja 1992. godine u mjestu Bradina kod Konjica počinili jedno ili više krivičnih djela ratnog zločina.

Nakon istrage i prikupljenih dokaza nepobitno je utvrđeno da su pripadnici muslimanskih oružanih snaga planirali, organizovali i izveli akciju u kojoj su Bradina i okolna sela uništena i etnički očišćena od srpskog stanovništva.

Ubijeno je najmanje 38 identifikovanih srpskih žrtava, pet žena je silovano, dok je više stotina Srba protivpravno lišeno slobode i odvedeno u logore, najviše u Čelebiće.

Preostalo srpsko stanovništvo protjerano je sa svojih ognjišta, njihova pokretna imovina je opljačkana, a kuće zapaljene. U jamu ispred zapaljene crkve pripadnici bošnjačkih i hrvatskh snaga su od 25. do 27. maja 1992. godine bacili 26 tijela.

Među 48 ubijenih Srba u Bradini, najviše je članova porodice Kuljanin, a stradali su Vujičići, Mrkajići, Žuže, Kureši, Gligorevići, Koprivice, Draganići i Živaci. Prije rata u Bradini je bilo 280 srpskih kuća sa oko 1.200 stanovnika.

U mjestu Žutica, u opštini Milići, 21. maja 1992. godine lokalne muslimanske snage ubile su osam srpskih civila. U kamionu koji je tog dana napadnut poginuli su Slobodan Zečić /26/, Milenko Kovačević /32/, Obrenija Ilić /34/, Mićo Lazarević /18/, Miljana Obradović /34/, Nedeljko Kandić /38/, Vojislav Šarac /72/ i vozač Mladen Petković /40/.

Na Borak Brdu kod Novog Goražda 22. maja 1992. godine na kućnom pragu pripadnici takozvane Armije RBiH ubili su petoro Srba. Preživjelim mještanima, rodbini i organizacijama koje se bave istrživanjem zločina nad Srbima poznati su počinioci i naredbodavci ovog zlodjela, koje pravosuđe BiH nije procesuiralo.

U Bukvicama, kod Goražda, 24. maja 1992. godine pripadnici takozvane Armije RBiH zaklali su osam srpskih civila na kućnom pragu. Prema podacima, ubijeni su nenaoružani i bespomoćni srpski civili, koji su imali od 50 do 80 godina. Pronađeni su posmrtni ostaci samo troje nastradalih koje su porodice identifikovale, dok se za preostale ne zna gdje su im tijela.

Porodice ubijenih obraćale su se i Institutu za traženje nestalih BiH, koji nije ništa preduzeo da bi pronašao tijela. I Tužilaštvo BiH i ostali istražni organi oglušili su se kada je riječ o pronalaženju počinilaca ovih svirepih ubistava. Posmrtni ostaci bračnog para Veljka i Danice Vukašinović pronađeni su po završetku rata, u jami u blizini kuće u Bukvicama.

U Jošanici kod Foče 26. maja 1992. godine pripadnici takozvane Armije RBiH nakon brutalnog mučenja ubili su 56 srpskih civila. Među ubijenima su i dvoipogodišnja Danka, desetogodišnja Dragana i sedmogodišnji Dražen. Najstarija žrtva u ovom pokolju bio je 90-godišnji starac, koga nisu poštedjeli mučenja dok nije izdahnuo.

Prema izjavama svjedoka, u napadu su ubijena 32 muškarca, 21 žena i troje djece, a mučenja, silovanja i masakriranja niko nije bio pošteđen. Kod potoka su kasnije nađena tijela 17 preklanih Srba.

O ovom zločinu izvještavali su i "NJujork tajms" i Bi-Bi-Si, postoje i fotografije na kojima se vidi sva strahota mučenja - tupim predmetima su lomljenje lobanje, a napadači nisu poštedjeli ni dječije glave – mozak je virio iz lobanje. Neke su zaklali, a neke ljude nožem rezali od stopala do gluteusa...

Od 22. maja do 19. juna 1992. godine, zbog nedostatka kiseonika, na Odjeljenju za intenzivnu njegu banjalučkog porodilišta umrlo je dvanaestoro novorođenčadi. Kiseonik nije mogao da bude dostavljen iz Beograda zato što je Savjet bezbjednosti UN zabranio letove aviona iznad teritorije tadašnje BiH.

Nakon smrti 12 beba u Kliničkom centru u Banjaluci Vojska Republike Srpske krenula je proboj koridora, nazvan "Koridor života".

U Sarajevu su 2. i 3. maja 1992. prilikom povlačenja pripadnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici ubijena 42 pripadnika JNA, 71 je ranjen, a je 207 zarobljeno. U ovom zločinu učestvovale su paravojne muslimanske snage "Zelene beretke", "Patriotska liga" i Teritorijalna odbrana BiH.

Prilikom dogovorenog povlačenja pripadnika JNA iz Tuzle na Brčanskoj malti 15. maja 1992. godine iz zasjede su ubijena najmanje 54 vojnika JNA, a 44 ranjena.

U selu Ledići kod Trnova pripadnici takozvane Armije RBiH ubili su 3. juna 1992. godine 24 srpska civila. Zločin, koji je započeo 3. juna u večernjim časovima i trajao cijelu noć, izvršili su muslimani iz susjednog sela Dejčići.

Do danas još niko nije odgovarao za egzekuciju nevinih lica i razaranje sela na padinama Bjelašnice i Treskavice, u kojem je nestao svaki trag srpskog postojanja. Tada su stradali starci, žene i djeca, od kojih je najstarija žrtva Ikonija Vasić imala 92 godine, a najmlađa žrtva bio je Milan Tešanović, koji je imao 18 mjeseci.

U ovom zločinačkom poduhvatu komšija muslimana ubijena je cijela porodica Tešanović, koja je imala deset članova. Ubijeno je devet članova porodice Vasić, tri člana porodice Miovčić, te Savo Kenjić i Slađana Sekulić. Većina mještana stradala je na kućnom pragu, a oni malobrojni, koji su pokušali da se sakriju po okolnim šumama, pronađeni su i ubijeni.