Slikarstvo Danijele Marković (1982) iz Cetinja prepoznatljivo je i jedinstveno u smislu prepoznavanja sopstvene slike, i njenog potpunog ostvarenja.

memorija duse dva izlozba u herceg novom

Prepoznati svoju sliku i put do slike, podrazumijeva umjetnikovu težnju za cjelinom i sintezom: doživljaj spoljašnjeg (viđenog) materijalizuje se na slici (ili crtežu) snagom talenta umjetničkog nadahnuća, crtežom ali i iskonskim sjećanjem duše, sjećanjem koje umjetnik svojim stvaralaštvom želi da sačuva. Sjećanje duše opravdava i nas, i naše postojanje. To je prvi utisak ako studioznije pogledate radove “Memorija duše Dva" ovog autora na izložbi koja je sinoć otvorena u galeriji „Sju Rajder“ u Herceg Novome. Memorija duše je naziv ciklusa koji kazuje da je autorka svjesno zaronila u vlastitu nutrinu u slojevita i amalgarnirana, zapretana sopstvena začeća.

Crteži Danijele Marković su memorisana pisma kojima se duša služi u svojim saopštenjima. Njen duh-tuš dešifruje unutrašnje sfere života podsvjesnim jezikom samouobličavanja.

Otvarajući izložbu novinar Vitka Vujnović, inače vrstan poznavalac likovnih ostvarenja regiona, kazala je da su crteži Danijele Marković kao elegantna igra ponekad suprostavljenih, a ponegdje harmonično pripijenih crno-bijelih formi ili crno-bijelih predjela duše. "U njima je bijelo simbol nevinosti, čistote i sjaja, crno tajanstvenosti, mističnosti, straha, bijela je slutnja novog, otvorenosti i prisustva, crno-nagovještaj nagomilanog iskustva, zatvorenosti, odsustva. Šta te svjetove ili predjele drži u ravnoteži, šta ih pokreće, šta ostaje u memoriji duše, pokušajte da otkrijete prvo na ovoj izložbi, a onda hrabro posegnite za nevidljivim u sebi, na dah zaronite u najdublji predio svoje duše, otkrijte gdje počinje vaša beskrajna priča, i saopštite to sebi i onima kojima je to važno", rekla je Vujnovićka.

Za autora ovo je svijet ljušture u kojoj smo zatvoreni u sebi i svijet slobode duše koja je u stalnoj potrazi za svjetlošću. "U crtežu tragam za onim gdje sve prestaje i počinje u ono što je jedno. 'Memorija duše dva' je ciklus crteža kao sjećanje na čovjekovo postojanje nekad u nekom drugom obliku", kaže za TrebinjeLive mlada slikarka sa Cetinja.

Ona u svojoj priči dodaje: "Svjetlost je nastala prva. Forma materije je samo njen privremeni nosilac. Kao umjetnik pitam se: šta će ogledalo ako nema lica ?. Gdje je svjetlost u čovjeku današnjice?., jer kad navirim kroz prozor mog ateljea vidim ljude koji žure, a nigdje nisu stigli one koji su prazni i nemaju šta kome dati, i one ljude prave ali same, koji nemaju nikoga sa kime bi podijelili sve. Zato istražujem i pokušavam dokučiti tajne dubine ljudske duše što se okom ne može vidjeti, ali može svjetlošću dotaći. Ono što smo ja i ti, on i ona nekad bili, kroz ponaranje forme, u cilju traganja za duhovnim u čovjeku", kaže mlada slikarka.

Umjesto zaključka kao obični posmatrači možemo reći. Slikarstvo Danijele Marković sa tematskim polazištem neposrednog okruženja širi i doživljava u spektru asocijacija univezalnog značenja i poruke. Slika Danijele Marković o otuđenom čovjeku gradske sredine otkriva ljepotu vizije i čistotu praiskonske svjetlosti, i dok je gledate, čini Vam se da je priroda za kojom čezne duša tu u vama i vašem oživljenom sjećanju i samo je potrebno da joj se približite, i vratite.