Humanitarna utakmica za Trebinjca Miljana Šapurića između Šampiona Leotara u sezoni 2002/2003. i Veterana Leotara, danas je odigrana na stadionu „Police“, a povodom proslave 10. godina šampionske titule.

humanitarna utakmica sampiona i legendi leotara

Nije bilo fudbalskog duha u Trebinju, a takvo stanje nije uspjela popraviti ni slavna generacija Leotara koja je 2003. godine igrala u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Katastrofalno stanje i nezakonite radnje u ovome, nekada uspješnom sportskom kolektivu, „otjerale“ su navijače, ali i one koji su imali sjećanje na te slavne godine trebinjskog fudbala. Nisu željeli da pokvare sjećanje na dane kada se srcem igralo za klub, kada su se vijorile zastave i pjevale pjesme, kada se čekao dan kada će Leotar igrati...

Igrači i veterani su danas odigrali zanimljivu utakmicu u kojoj je, istina, prisustvovalo malo gledalaca, ali su zasigurno jednim posebnim aplauzom ispratili Purketa, Božovića, Đorđevića, Mulinu, Andrića, kapitena Radovića, Vučinića, Krunića, Jankovića, Milenkovića, Delibašića, Šarabu, Hajdera, Vukićevića, Miljanović, Ćurića..., ali i one koji danas, zbog obaveza, nisu prisustvovali utakmici (Golubovića, Joksimovića, Čorliju, Mišeljića, kao Mileta Jovina i ostali stručni štab). S druge strane, malobrojni navijači pozdravili su i veterane Leotara: Klimovića, Vukanovića, Berdovića, Krcka Spaića,Vukasovića, Andrića, Jeremića, D. Spaić Ćikalo, Popovca, Ninkovića, braću Ramić, Kokića, a specijalni gost u ovoj ekipi bio je vladika Grigorije.

Rezultat utakmice, ako je uopšte i bitan, bio je 5:1 za Šampione. Golove su postigli: dva Krunić, Purke, Delibašić i Miljković za Šampione, odnosno vladika Grigorije za Veterane.

Na kraju, pozdravi i fotografisanje, a sjećanja na vremena "pravog" fudbala nikada neće izblijediti.

„Batistuta Gabrijele za tebe je Purke Pele“, ponovo se čulo na „Policama“, a Nenad Stojanović-Purke istakao je za TrebinjeLive da mu je srce puno jer se šampionska generacija okupila nakon deset godina. „Ima razloga zbog čega me ljudi vole i dalje, vjerovatno. Zahvaljujem se navijačima, ali i gradu“, rekao je slavni Purke.

Svoje zadovoljstvo ponovnim dolaskom u Trebinje nije krio ni Slavoljub Đorđević. „Zadovoljstvo mi je biti i igrati u Trebinju i jako mi je krivo što ranije nisam mogao da dođem, jer su me obaveze spriječavale", rekao je Đorđević i dodao: "Kada sam dobio poziv da dođem, bio sam presrećan jer sam uvijek volio da igram ovdje, a ovo mjesto mi je bilo jedna prava odskočna daska za dalji tok moje karijere“, rekao je on.

Stalni posjetilac Trebinja, golman bez koga Leotar ne bi stigao do slavnih dana, Aleksandar Božović. „Ovo je jedna lijepa prilika i lijep osjećaj. Nadam se da smo ovim humanim gestom pomogli djeci koja su u zdravstvenim problemima“, rekao je Božo i dodao da je ponosan što se ponovo pojavio na terenu pred, kako kaže, najboljim navijačima u BiH.

Sjećajući se deset godina od kvalifikacija za učešće u najvišem takmičarskom rangu evropskog fudbala, Trebinje je danas bilo centralno mjesto nekadašnjih vremena, koja, nažalost, više nisu prisutna. Više nema navijača na „Policama“, nema ni uprave, a odnedavno ni trenera. Brod, koji je zaplovio davne 1925. godine, na očigled svih ljubitelja sporedne stvari na svijetu, tone u jedno zamućeno more, a da li će u potpunosti potonuti ili će ipak posada nešto preduzeti, vidjećemo u vremenu koje je pred nama.