Sinoć je u porti crkve svetog Vaznesenja Gospodnjeg na Toploj održano predavanje „Njegoš i njegov boravak na Toplo“ rektora cetinjske bogoslovije protojereja stavrofora Gojka Perovića.

predavanje na toplij i promocija knjige

On je potvrdio vitalnost ovog žanra i još jednom u svom rodnom gradu predstavio sebe kao besjednika sa instiktom za priču koju umješno, u pripovjedno pletivo spliće u niti života i vremana hrama koji obilježava veliki jubilej od trista godina postojanja i bitisanja sa narodom ovog kraja i sa svojim posjetiocima i vjernicima. Jedna od tih ličnosti je i Njegoš čiji jubilej od 200 godina od rođenja utkan i eto dva bitna događaja koja su upletena u jedan važan trenutak naroda Herceg Novog, Crne Gore i šire. Dosadašnji rad i prirodna nadarenost protojereja stavrofora Gojka Perovića mu je omogućila pripovjedni potencijal, a svešteničko publicističko kritično djelanje i samosvojnost u izražavanju stvaralačke prirode. Otuda njegovo kazivanje, održano sinoć u porti hrama na Toploj, karakteriše osobena narativna intonacija koju proizvodi život, ovaploćuje priču sazdanu iz događanja života jednog hrama. Priča o Radu Tomovu u izvjesnom smislu samo uslovno bi se mogla imenovati kao traganje za korijenima i proširenim identitetom. U suštini nju čini povratak u svijet djetinjstva i školovanja i period prve, prije svega emotivne spoznaje stvari, kada su se formirale ključne često sudbonosne predstave o svijetu i ljudima koji su na Toploj i u Boki uticali na Njegoša.

"Sveti Petar stric mladog Rada bio je ta ličnost i spona ujedinjenja Boke i Crne Gore koji je riješio da njegov sinovac i nasljednik dođe kod Josifa Tropovića učitelja i sveštenika u hramu na Toploj. Boka je za svetog Petra bila i Rusija i Kosovo. Savina je bila isto što i Dečani. Slanje mladog Rada da se uči italijanskom i pismenosti. Sveti Petar ga je poslao kod Josifa kao kod rodoljuba i duhovnika. To je ovaploćenje onoga što je u Crnoj Gori imao kosovski zavjet. Mi se večeras i ovih dana okupljamo oko crkve koja traje 300 godina i to je naš razlog što smo tu. Ne smetaju nam nikakve kiše ni oluje. To je razlog da mi uvijek znamo da se okupljamo oko crkve", rekao je Perović i naglasio da nobelovac Ivo Andrić, koji je takođe dio svog života proveo na Toploj, kaže da je Njegoš tragični junak kosovske misli i o snažnom postojanju kosovskog zavjeta u Crnoj Gori. I Vasilije Petrović piše „Istoriju Crne Gore“ i više piše o Kosovu nego o Crnoj Gori. Knjaz Danilo prvi svjetovni vladar Crne Gore, kaže da je bitka na Grahovcu osveta Kosova. "Znači osvećeno je Kosovo prije Kumanovske bitke. Andrić u svojoj priči „Trenutak u Toploj“ ima priču o Njegošu. To je Andrićeva duhovna slutnja o metafizičkom nadahnuću koje je Njegoš imao ovdje na Toploj. Znači da je Ivo Andrić osjetio Kosovo u Crnoj Gori, osjetio je Njegoševo nadahuće kosovskim zavjetom,  tj. Kosovo u Njegoševom djelu. To je crnogorsko Kosovo iz 19. i početka 20. vijeka. To su Obilića polje, Obilića zemlja. To je srce i duša Crne Gore, a ne želja za proširenjem teritorija", kazao je Perović i dodao da on vjeruje da je Rade Tomov kod svog učitelja Josifa Tropović kroz knjige i svog vaspitača utvrđivao se u svojoj duhovnoj nauci. "To je nauka o stradanju ali i vaskrsenju. Njegoš Kosovo vidi kao Hristov grob iz kojeg izlazi život, a ne smrt. „Naša kuća je izgubljeno Kosovo“ kao što bi i mi danas rekli ali bilo bi sramota da vjerujemo drugačije od Njegoša, a Njegoš je vjerovao u vaskrsnuće i za nas u crkvi to je ona maksima njegova „neka bude što biti ne može“, to je izraz vjere koju ljudi imaju, a koja je nadahula akciju, te je to izraz onih naših ljudi na Kosovu koji više vjeruju u dobar trijumf nego mi ovje" rekao je on.

Sto godina poslije podizanja ove crkve rodio se Njegoš, a 200 godina kasnije dolaze Balkanski ratovi i slijedi oslobođenje za kojim su čeznuli i sveti Petar i Tropović i Njegoš i svi drugi. Život gradi narod, narod Crkvu, Crkva je rodila Njegoša. "Njegoš je nadahnuo oslobodioce i Balkanske ratove. To je tih 300 godina. Danas kada izgleda da je sve propalo i nestalo oko čega se Njegoš trudio. Da je Kosovo grdno sudilište, da smo upali u ropstvo veće nego tursko. Ipak ima izlaza. Stići će vaskrsenje i pobjeda. Mi ovdje okupljeni oko ovog hrama možemo samo da izađemo jači, radosniji, hrabriji. Sve drugo nije dostojno ni Josipa Tropovića ni ove crkve ni Njegoša. Pred nama je jubilej vrijedan respekta i treba ga biti dostojan", zaključio je burno pozdravljen od prisutnik protojerej stavrofor Gojko Perović.