Zaljubljenik knjige i pisanja, zaljubljenik svoga grada, Hercegnovljanin Anton (Tonči) Đečević, autor je 13. po redu knjige koja se zove „Ruski Nekropolis“.

promocija knjige antonija djecevica

Knjiga govori o ruskom groblju na hercegnovskoj Savini gdje 2007. godine uz pomoć Društva srpsko-ruskog prijateljstva i ruske Dume izgrađena velepna crkva posvećena admiralu svetom Fjodoru Fjodoroviču Ušakovu.

Crkvu je osveštao mitropolit Amfilohije, a gradio je graditelj pravoslavnih hramova iz Hercegovine, Svetumir Bošnjak, koji je i autoru pružio pomoć da mu ovaj rukopis ugleda svjetlost dana. Ovaj naslov, čovjeka koji je počeo da piše u svojoj 65 godini, a već je zašao u devetu deceniju, je u piščevoj viziji metafora nastanka života i vremena, tačnije burne istoriju ruske kolonije ljudi koji su se poslije oktobra 1917. godine našli u Boki i Herceg Novom. Ovaj naslov se može tumačiti i kao put individue kroz mračnu noć duše uspenja do prosvjetljenja.

Promovišući novu knjigu Antona Tončija Đečevića na sinoćnjoj promociji u rezidenciji Savatija Ljubibratića na Toploj, profesor književnosti Gordana Bulatović i predsjednik Udruženja srpsko-ruskog prijateljstva, je prvo govorila o svim naporima kako je od jednog zapuštenog Ruskog groblja nastao kompleks kojim se sada svi u Herceg Novom ponose. Govoreći o samoj knjizi Tončija Đečevića ona je kazala da je napisao himničnu prozu opčinujućih melodijskih tonova. "Njegove riječi i rečenice u opštenju sa mislima i emocijama, stvaraju čudesni kolorit o skladnom njihovanju sunčanika, o bratstvu po odanosti lijepom, plemenitom i uzvišenom. Ovo je molitva u vidu proznog prediva i tkanja. Povezuje vremena koja oplemenjujući piščev glas nadahnujuće prožima žudnjom. Da zasvijetli srce predaka i potomaka. Preko njegovih pejzaža blaženo se razliva čestitost i dobrota. Struje fluidi emocionalne ozarenosti, osjeća se dah hrišćanske topline, razliježe se melodija življenja iz koje Tonči metaforičkim simbolikama mjesta dešavanja otvara vrata srca i bića ljudskog univerzuma", rekla je Gordana Bulatović.

O vezama Boke i Rusije, Rusa i Bokelja, o emigrantima, bjeguncima od Gul Aga i Čeke koji stižu u Boku, govorio je predsjednik Matice Boke Željko Komnenović, koja je bila organizator promocije.

"Neraskidive su jake istorijske i životne veze Rusa sa Bokom koje kulminiraju baš u naše vrijeme dolaskom ruske braće koja se u ovoj eri globalizacije naseljavaju u Boki, učvršćujući šanac pravoslavlja pred plimom novog svjetskog poretka. Knjiga Antona Đečevića prati istorijski trenutak upućenosti Rusa na Boku, dolazak brojnih ruskih emigranata, bjelogardejaca, intelektualaca i umjetnika sa porodicama, nakon Oktobarske revolucije 1917. godine", rekao je Željko Komenović i dodao: "Kamaradi Đečevićeve mladosti žive svoje živote, ali svi zajedno oplemenjuju dušu starog Novskog grada. Boke ne bi bilo bez te istovremeno čudne i fantastične mješavine nacija, kultura, vjera, idelogija kojoj je ruska elita sa početka turbulentnog 20. vijeka dala svoj jedinstven i neponovljiv šmek".

Komnenović  je istakao da najtopliji, najsunčaniji i najljepši gradić, Herceg Novi, postaje najdraže mjesto na Jadranu za ruske emigrante. "Da ovo štivo dobije i epski okvir, autor se potrudio poetskim nekrologom koji je neobičan prolog romana zaokruženog pjesmom iz njegove pjesmarice, tj. ime i prezime ovog ostvarenja", rekao je Komnenović i napomenuo da imamo sreću što Anton Đečević nije ćutao, već je progovorio o jednom zanimljivom dijelu istorije Boke i ova knjiga je dokument za književnu istoriju našeg vremena.

Sam autor kazao je da postoji veza između svih njegovih životnih događaja. "Pokušavam da sve to stavim na papir i ako ne živim radi svih tih događaja, mislim, da na taj način krotim tužna i srećna sjećanja iz djetinstva i mladosti. Pišući ovu knjigu, dokument iz jednog vremen, želio sam uhvatiti nekoliko trenutaka iz našeg grada i njegove istorije u kojoj se i sami nalazimo", rekao je Đečević i dodao da iako na zalasku života, još uvijek se trudi da se odabere između stvarnosti i mašte.