Nakon što su u Hercegovini zatvorena skoro sva preduzeća pa je i cjelokupna privreda, osim energetskog sektora, otišla u stečaj, niko nije vjerovao da će se krenuti s oživljavanjem tekstilne industrije, upravo one grane koja je potpuno zamrla, a koja je prije rata upošljavala na hiljade radnika ovog dijela Republike Srpske.
Time, ne samo da su zatvorena usta svim nevjernim Tomama, već je oživljavanje krenulo iz najpasivnijeg privrednog kraja, Bileće, u kojoj je nosivi stub nekadašnjeg privrednog razvoja bila upravo tekstilna industrija čuvene "Bilećanke" sa više od 2.000 radnika, odnosno, četvrtine tada zaposlenih Bilećana. Nevjerne Tome se i dalje drže teze da je tekstilna industrija najsiromašnija privredna grana i da ona znači slab privredni razvoj, zaboravljajući, pri tom, da je i prije rata ovo bio stub oslonac hercegovčke privrede i da se u napuštenim halama sa šivaćim mašinama ne mogu proizvoditi mobilni telefoni, unikatni satovi ili filigranski radovi, već ono za šta je postojala osnova. I dok nevjerne Tome ne vjeruju ni napretku ovog projekta za ostale hercegovačke krajeve, Bileća ponovo aktivira svoje silose, a preduzeće "Žitoprodukt", koje su kupili srbijanski partneri, uskoro počinje proizvodnju stočne hrane. Za Bileću su se, izgleda, odlučili i u čuvenom "Henkelu", iako su, ispitujući tržište, nekada bili zainteresovani i za Trebinje, o čemu bilećke vlasti imaju svoj stav da je kod svakog novog projekta potrebno imati vjeru u ono što se radi i u one koji dovode ove projekte.
Miljan Aleksić, bilećki načelnik, koji za sebe kaže da nikada nije bio govornik, ali njegovi sugrađani znaju da je dobar privrednik, shvatio je, kaže, neophodnost otvorenosti za svaki vid saradnje, pa je i otvaranje novih pogona "Bilećanke" nazvao "danom za pamćenje".
Šta Vi mislite o ovome?