Govoriti o kupovnoj moći Republike Srpske, veoma je nezahvalno. Jer naše stanovništvo, moglo bi se reći i da nema nikakvu kupovnu moć. Prosječna plata građanina Srpske ovaj mjesec iznosila je oko 800 maraka, objavio je Savez sindikata Republike Srpske.
Zgrada pored Hotela "Bosna" u samom centru Banjaluke-70 odsto neiskorišćenog kapaciteta poslovnih prostoraUzimajući u obzir da je potrošačka korpa 1700 maraka, apsurdno je i govoriti koliko ni sa prosječnom platom ne možemo sebi ništa da priuštimo. Prema istraživanjima standard, rezulatati su pokazali da je naš standard manji za pet puta nego u Evropi. Tako da ne čudi situacija ekonomije i privrede u Srpskoj koja je lošija za 70 odsto u odnosu na prošlu godinu.
U Udruženju ekonomista RS, tvrde da ovako nikada nije bilo. I da samo počevši od osnovnih namirnica, kao što su brašno, šećer i ulje koje su u odnosu na nekoliko prethodnih godina povećale za čak 100 pa i 200 odsto, može se analizirati ekonomija. Jer, kako kažu, plata se godinama nije povećala, pa je došlo do potpunog kolapsa. Sa novim udarom ekonomske krize, naravno koji nije zaobišao ni Bosnu i Hercegovinu, dobili smo novi šamar nemaštine i talas aotputanja radnika.
Građani koji su učestvovali u anketi u Banjoj Luci, u Merkator trgovačkom centru, kaže da njihov kućni budžet trpi u poslednjih nekoliko godina, kao i da je stanje ove godine najgore. Kupovna moć se, tvrde, smanjila za sigurno 40 odsto, a alarmantna izjava je bila gospodina u poznim godinama koji kaže da uglavnom kupuje uveče kada je hrana duplo jeftinija da se ne bi bacila.
U Pokretu potrošača Republike Srpske ne vide svijetlu budućnost. Predsjednik Dragutin Bošković, kao osoba koja se dugo bavi ovim poslom, kaže da nikada nisu bile više cijene u nabavci, a plate manje, i da je takav disbalans nemoguće održati. Na pitanje kako jedan prosječan građanin zaradi 700 maraka, a potroši 1000, kaže da imamo sreću u nesreći, ovaj rat koji se desio i koji je naše rođake otjerao u inostranstvo, pa mi koji smo ostali, možemo da se uzdamo u sigurnu paru svakog mjeseca. Ali, takođe, tvrdi da danas nije strano nimalo i pozajmljivanje, pa nam je to postal dio svakodnevice.
Situacija nije nimalo bolja u velikim gradovima, iako ruralne sredine, idući “trbuhom za kruhom” očekuju da će poći naći u velikom gradu. Ali u Srpskoj, najveći grad je u potpunom kolapsu. Gomile praznih poslovnih prostora, radnje koje se zatvaraju, propale fabrike, i privatnici u kojima vlada surovi kapitalizam, glavno su oličje Banja Luke.
Poreskih dužnika je sve više, kako samih fizičkih lica, tako i velikih državnih firmi koji zbog basnoslovnih cifara ne mogu ni plate za radnike da zarade. A pored svih ovih “kontroverznih biznismena” nije ni moguće nešto održati, pa čak i ono malo kore hljeba koja bi mogla da se zaradi.
Sve to dovodi do slike o Republici Srpskoj, pa samoj Bosni i Hercegovini, kao državi i entitetu koji su na rubu propasti. A možda smo već i pali s litice, samo se pad odužio, pa ga nismo ni svjesni, ili nam je postal svejedno.
Tijana Simović, dopisnik portala TrebinjeLive iz Banjaluke
Šta Vi mislite o ovome?