Izuzetna fudbalska predstava u Varšavi, u kojoj su oba tima od samog početka dala sve od sebe da "zauzmu" sredinu terena i budu konstantno u prilici da postignu gol, donela je sjajne individualne poteze i taktička rešenja. Ipak, na kraju se ispostavilo da su pogoci "Super Marija" bili prevelik zalogaj čak i za Nemce, koji su do ovog meča držali svetski rekord sa 15 takmičarskih mečeva u nizu u kojima su pobedili.

Isprva je sve bilo kao što su "panceri" planirali. U glavnim ulogama bili su golman Italije Đanluiđi Bufon i ostatak ekipe "azura" koji je nekako uspevao da spreči ulazak lopte u sopstvenu mrežu, no u jeku inicijative izabranika Joakima Leva, po prvi put je bljesnuo Baloteli.

Igrao se 20. minut kada je Kasano izigrao dva čuvara na levom krilu, uputio centaršut, a "Super Mario" nadvisio prilično statičnog Badšubera i matirao Nojera za 1:0.

Tek onda su prionuli na posao Nemci, šutirali su iz svih mogućih pozicija, no ni fantastičan pokušaj Kedire, ni ono što su radili Ozil i Kros, nisu doneli promenu rezultata. Jeste ono što je radio Baloteli. U 36. minutu odbrana "pancera" je zaspala kod dugačkog dodavanja Montoliva, a najraspoloženiji igrač Italije stuštio se usamljen ka Nojeru i pravim projektilom u gornji desni ugao udvostručio prednost.

Probao je Lev uvođenjem Klosea i Rojsa umesto indisponiranih Gomeza i Podolskog, probali su Nemci šutevima iz daljine i ofanzivnom odmah po povratku iz svlačionica, ali spasa posle nokauta nije bilo. Naročito jer su igrali "bez odbrane" zbog potpune posvećenosti napadima.

Italija je, sačuvavši stečenu prednost uz konstantne pretnje po gol rivala, poput šansi Markizija i rezerviste Di Natalea, i pored primljenog gola u sudijskoj nadoknadi vremena kada je penal zbog igranja rukom Balzaretija realizovao Ozil, došla u priliku da osvoji prvu titulu prvaka Evrope nakon one iz 1968.

Tada su u finale ušli na mnogo neobičniji način: meč između "azura" i SSSR-a je završen bez pobednika (0:0) i posle 120 minuta igre, a kako tada pravilima nije bilo predviđeno izvođenje jedanaesteraca već bacanje novčića, Italijani su zahvaljujući čuvenom "pismo-glava" prošli u finale. U njemu su, posle 1:1 sa reprezentacijom SFRJ za koju je gol dao Dragan Džajić, izborili i drugi meč (novčić se nije bacao u finalu), a onda su u ponovljenom meču golovi Rive i Anastazija za 2:0 doneli "azurima" prvu titule prvaka Evrope. Sada se Baloteli i drugovi nadaju drugoj. BLIC