Prošlo je šest mjeseci otkako nas je napustio Ognjen Gudelj. Mali dječak, a veiki čovjek, koji je svojom hrabrom borbom sa opakom bolešću zadivio i ujedinio humane ljude širom regiona.
Tim povodom prenosimo vam pismo koju je u ime Facebook grupe „Pomozimo Ogiju“ uputio Mladen Milićević:
Komandante. Anđele naš, teško je napisati i pretočiti osjećanja na jedan sasvim običan list papira. Pokušaću to učiniti, jer želim to da uradim na današnji dan, na šest mjeseci otkako si nas napustio. Ogi, znaj da voljeni nikad ne umiru, oni zauvijek žive u našim srcima, pa tako ćeš i ti da živiš u mom, a siguran sam i u srcima mnogih humanih ljudi.
Kao da je juče bilo, kada sam te gledao i divio se tako malom dječaku, punom ljubavi, želje, volje za životom. Ne samo da si bio heroj, bio si naš general koji nam je pokazao šta je ljubav, probudio u nama da ljudskost, pokazao nam kako da budemo ljudi. Ujedinio si sve humane ljude iz BiH, regiona, cijelog svijeta bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Bio si neko ko nas je svojih osmijehom dizao, neko ko je zadnjim atomima snage hrabrio.
Ogi, nije svaki 20 u mjesecu samo sjećanje na tebe, ti si tu, svaki sekund, svaki minut, svaki sat, svaki dan. Kažu, otišao je, jeste i ja to znam, al nisi otišao u zaborav, otišao si na neko bolje mjesto na kome nema bola, ni suza. Sada si miran i sretan, iako ti nedostaje mama Velimirka, da te grli, tata Mario da te tapše po ramenu, seka Nada da je maziš.
Znam da si sada ljut na mene što mi sada ove suze padaju i klize niz lice, oprosti mi, i nemoj da te bole, jer, nedostaješ mi, hrabri moj dječače. Kad pogledam u nebo noću, vidim najsjajniju zvijezdu i kažem sebi: "To je naš Ogi." Znam da nas ti sa neba gledaš i čuvaš.
Znam to, jer samo si ti mogao uraditi ono što niko nije, zvjezdašu moj.
Onaj dan, kad smo te gledali na TV ekranu, kada si rekao "Čuva Bog Ogija svog!!!" zaplakao je svijet, popucale su gromade leda, divili smo se tvojoj snazi i energiji koju si unio u nas.Sad ja kažem:"Čuva Ogi sve nas", jer znam da je tako.
Kažu, kod Boga si, jesi, al si i uz nas, uz tvoju Facebook armiju, koja je i danas ostala uz tebe. U ovom momentu dok ovo pisem, tvoja FB armija broji 34752 člana, koji nastavljamo dalje da ispunjavamo obavezu koju si nam ostavio: "Pomoći drugima koji trebaju pomoć". Vrijeme će prolaziti, al ti nećeš nikad...
Oprosti što te ne sačekasmo u Trebinju kako smo se dogovorili, što ne probasmo hercegovački pršut i hercegovačko vino zajedno, jer zla sudbina je htjela da te sačekamo u bijelom sanduku.
Neću ti reći zbogom, jer voljenima se to ne govori, ti si još tu i živjećeš u našim srcima, mislima. Dok nas ima. Anđele, sad se odmori, prešao si težak put, zaslužio si malo mira, i nemoj da si ljut zbog suza, tako mora, ne može drugačije..
Znam da nisi sam, da sit u zajedno sa drugarima Andrijom, Ajšom, Aminom, Vedadom, i mnogim drugim malim tvojim drugarima koje je Bog pozvao sebi, na mjesto gdje nema patnje i suza. Znam da svi odozgo gledate na nas i čuvate nas.
Generale ovo nije oproštaj moj, samo ti želim reći volim te i nedostaješ mi. Uz tebe svaki dan i sat. Osnivač tvoje grupe, tvoji admini i tvoja Facebook armija. NEZAVISNE
Šta Vi mislite o ovome?