Danas 25 godina od Miloševićevog: Niko ne sme da vas bije!

TREBINJELIVE 25. 04. 2012. - 20:54h

„Niko ne sme da vas bije!“ su jedne od najpoznatijih riječi u istoriji SFR Jugoslavije. Izgovorio ih je Slobodan Milošević na Kosovu 1987. godine.

Slobodan Milosevic

„Niko ne sme da vas bije!“ kolokvijalni je naziv za incident koji se dogodio u Kosovu Polju 24. aprila 1987. za vrijeme sastanka predstavnika kosovskih Srba sa delegacijom Saveza komunista Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem, a koji se tradicionalno smatra početkom Miloševićevog uspona na vlast te početkom antibirokratske revolucije i procesa koji će dovesti do raspada SFRJ.

Ime je dobio po riječima koje je Milošević izgovorio prilikom kraćeg fizičkog sukoba do koga je došlo između mase okupljenih Srba i pokrajinske milicije, čiji su kadar tada pretežno činili Albanci. Taj događaj i riječi zabilježile su televizijske kamere i zahvaljujući toj snimci Milošević se od relativno nepoznatog i bezličnog komunističkog kadra odmah transformirao u narodnog tribuna i neslužbenog srpskog nacionalističkog vođu.

Često se navodi da su lokalni srpski aktivisti parkirali kamione pune kamenica u blizini mjesta održavanja skupa. Jedan od vođa kosovskih Srba Miroslav Šolević kasnije je priznao da su nekoliko dana prije skupa, u blizini mjesta održavanja, pripremljene kamenice kako bi se u određenom trenutku upotrijebile ako bude potrebno, da su neredi i sukobi s pokrajinskom policijom namjerno izazvani, i da te noći nije bilo policajca koji nije dobio batine. No, njegov saradnik Kosta Bulatović to je pred Haškim sudom kasnije poricao.

“Istinu da kažem, i ona „istorijska“ poruka iz Kosova Polja koju je naša televizija sto put okretala „Niko ne sme da vas bije!“ nije baš tako izgledala. Milošević je održao dva govora: taj prvi govor u sali bio je mlak, luk i voda, za tadašnji nivo političke zrelosti i svijesti prosječnog Srbina na Kosovu, ono što slušaš na televiziji… Dobio je aplauz reda radi. Kad je izašao ispred zgrade, kad je vidio nekoliko hiljada razljućenih ljudi koji su se tukli s milicijom, uplašeno je izgovorio: „Niko ne sme da vas bije!“ Bio je blijed kao krpa. I njemu je bila prpa, lete kamenice, da ne dobije i on batine: mi Srbi smo se naoružali kamenicama i nijedan policajac nije prošao bez kamenice u leđa. Ali, kada je vidio da je poslije te poruke dobio aplauz, da ga je policija poslušala i ustuknula, shvatio je svoju snagu: iza njega je CKS, CKJ, Predsjedništvo SFRJ, e onda je, sa onog prozora, stvarno odlučno, na onaj svoj način, poručio: „Niko ne sme da vas bije!“, rekao je Miroslav Šolević.

Kosovski Srbi, pripadnici srpskog pokreta otpora, zahtijevali su uvođenje vanrednog stanja i ukidanje autonomije Kosova.

Povodom njihovih zahtjeva nastao je raskol između Miloševića i njegovog dotadašnjeg prijatelja i pokrovitelja Ivana Stambolića, a koji će biti završen Stambolićevim uklanjanjem s funkcije na Osmoj sjednici CK SKS nekoliko mjeseci kasnije.

Početkom šezdesetih godina 20. vijeka, albanska populacija činila je dvije trećine stanovništva na Kosovu i Metohiji. Tada, posebno za vrijeme pobune 1968. godine (kao i za vrijeme pobune iz 1981), počelo je i prvo javno iznošenje zahtjeva za nezavisnošću Kosmeta. Narod je bio zabrinut zbog silovanja, ubistava, prijetnji i uništavanja imovine, a zbog toga što su i sudstvo i policija bili pod albanskim rukovodstvom, država nije mogla bilo koga da zaštiti.

24. aprila 1987. godine je tadašnji čelnik Saveza komunista Srbije Ivan Stambolić zamolio Slobodana Miloševića da ode na Kosmet i razgovara sa pripadnicima tamošnje srpske manjine. Trebalo je da predsjednik Predsjedništva Srbije Stambolić sam ode radi razgovora sa lokalnim liderima, ali je on poslao Miloševića da ga zamijeni.

Kosmetski Srbi su već neko vreme bili nezadovoljni, iz razloga stalne represije albanskih separatista na Srbe koje su živjeli u srpskim selima koja su bila isturena ka albanskim. Pri tome policija koja je u to vrijeme bila većinom albanska se ograđivala od bilo kakvog dejstva koja bi zaštitila Srbe. Drugim riječima, Srbi su željeli ograničiti političku moć većinskih kosmetskih Albanaca. Obzirom da su svi oblici institucionalnih inicijativa prolazili kroz filter albanski majorizovanog aparata (i državnog i partijskog) pojavio se oblik autentičnog samoorganizovanja Srba sa Kosmeta koji su morali samoinicijativno da štite svoje kuće od sad već čestih ekstremističkih pretnji i napada, bez formalnih funkcija u bilo kakvoj strukturi vlasti. Najpoznatiji je bio Miroslav Šolević, televizijski mehaničar iz Kosova Polja.

Srbi su čekali svaku mogućnost da se obrate direktno srpskom kadru u Beogradu bez albanskih posrednika. Naelektrisani saznanjem da je Beograd konačno obratio pažnju na njihove nevolje, na hiljade Srba se guralo naprijed, pokušavajući da stisne ruku partijskog lidera na ulazu u sumorni Dom kulture na Kosovu Polju. Dok je Milošević razgovarao sa srpskim predstavnicima, policija je (pretežno albanskog etničkog sastava), plašeći se nasilja, upotrijebila palice da udalji masu. Demonstranti su izvikivali: Ubice! i Mi smo Titovi, Tito je naš.

Očigledno potresen vikom spolja, Milošević je rekao da hoće da vidi šta se dešava. Posmatrao je okupljenu masu sa balkona prije nego što je sišao i održao govor koji je postao jedan od najznačajnijih u njegovoj karijeri. Kasnije su često citirane i emitovane riječi:

„… Treba da ostanete i zbog predaka i zbog potomaka. Pretke biste obrukali, a potomke razočarali…“

Nakon što se Milošević obratio masi, situacija je krenula na gore. Demonstranti su željeli da priđu bliže, a milicija je željela da ih potisne. U sveopštem guranju se Milošević našao u komešanju i na njegove riječi umirenja upućene okupljenima, jedan mu demonstrant dovikuje: „Ali, biju nas. Biju nas.“ (misleći na postupak milicije prema demonstrantima). Milošević se tada okreće ka tom dijelu gomile i prilično jasno i glasno izgovara rečenicu:

„Niko ne sme da vas bije!“.

Vrijeme će pokazati da Miloševića nije prošlo raspoloženje koje ga je zahvatilo tog dana u Kosovu Polju i da je ozbiljno shvatio tada dato obećanje. Ove riječi nisu samo obećanje okupljenim Srbima da ih neće tući policija, već i obećanje da Srbija preuzima neposredno komandovanje silom na Kosmetu. Obzirom da većina srpskog partijskog rukovodstva nije bila u takvom raspoloženju, Milošević rješava da izmjeni to stanje. Tadašnji rječnik partijskog kadra je podrazumijevao što više opštih mjesta i što manje konkretnog, pogotovo poslije smrti Josipa Broza.

Njegovi kritičari tvrde da su riječi „Niko ne sme da vas bije“, koje je rekao na Kosovu 1987. godine, bile nacionalističke, ali su zato njegove pristalice tvrdile da je time pokušavao narodu staviti do znanja da neće trpjeti kršenje ljudskih prava u toj pokrajini. Ivan Stambolić je kasnije rekao da je taj dan označio kraj Jugoslavije.

Analize o incidentu

Mnogi balkanski stručnjaci su ocijenili da je ta rečenica Slobodana Miloševića katapultirala u prvu ligu srpske politike. Te riječi, sa kojima je on zapravo uzimao kontrolu, emitovane su na televiziji široj javnosti što je Miloševiću pomoglo u usponu na vrh vlasti.

Riječi koje su, u jednom trenutku, zvučale kao: „Mi preuzimamo vlast“ su se ubrzo pretvorile u: „Ja preuzimam vlast“. Mnogi će se sjetiti ovih njegovih riječi i na kontramitingu 24. decembra 1996. godine na Terazijama kada Milošević izgovara (takođe poznate) riječi „Volim i ja vas!“ koje označavaju kraj njegove vlasti na isti način na koji su prethodne označile njegov uspon. Nezavisne

TAGOVI:

Komentari

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne i stavove internet portala TrebinjeLive.info. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal TrebinjeLive.info zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.
Evo zbog čega je TrebinjeLive najčitaniji i najuticajniji portal u gradu!
8.500+
dnevnih
posjeta
265.000+
mjesečnih
čitanja
620.000+
mjesečnih
pregleda stranica
18.500+
fejsbuk
sviđanja