Osnovni sud u Trebinju presudio je da Federacija BiH mora da isplati 42.000 maraka odštete za pretrpljene fizičke i psihičke patnje bivšem srpskom logorašu Jezdimiru Ijačiću. Poslije Olge Draško, Slavoljuba Kuljanina i Mladena Vukala, pravdu je dočekao i osamdesetogodišnji Ijačić, koji je bio zatvorenik ustaških logora u Jasenovcu 1941. godine i u mostarskoj Ćelovini 1992. godine.

Kaže da se poslije ove presude osjeća mnogo bolje i sigurnije, a najviše zato što istina konačno izlazi na vidjelo.

- U Ćelovini sam bio od 28. juna do 18. avgusta 1992. godine, a posljedice i dan-danas osjećam. Imao sam tri slomljena rebra, dva pršljena nagnječena, teško povrijeđen bubreg i probleme sa vidom. Mnogo sam muke pretrpio, i psihičke i fizičke torture - priča Ijačić.

Kaže da još ne zna ko ga je uhapsio.

- Znam da me je na Vidovdan 1992. godine iz kuće na mostarskoj aveniji izvela Hosovska "crna trojka". Ićan, tako su ga zvali, komandovao je njima, i on nas je sproveo u mostarski zatvor "Ćelovinu".

Šef zatvora tada je bio Pero Nikolić, tu su bili i Nikola Puce, Ante Peko... mnogo ih je koje po zlu pamtim - govori Ijačić.

Bio je u Jasenovcu kao desetogodišnjak i kao penzioner u Ćelovini.

- Jasenovac sam preživio, ali da sam još koji mjesec ostao u Ćelovini, ne bih živ izašao. U Jasenovcu sam bio do kraja 1941. godine. Šta sam sve tamo vidio. Imali smo sreću da moju porodicu iz Jasenovca prebace u zatvor u Glinu, kasnije u Caprag, Gospić i Dvor na Uni. Tu su neke naše komšije Mostarci saznali da smo živi i izbavili nas iz kazamata i uz pomoć Italijana vratili se u Mostar gdje nam je sve već bilo srušeno i opljačkano - priča on.

Kaže da 20 godina nije dolazio u Mostar i da ni neće.

- Kad su me razmjenjivali u Dolu kod Stoca, Ićan mi je govorio da će mi, ako se ikad vratim u Mostar, glavu otkinuti. Te riječi se nikad ne mogu zaboraviti - kaže Ijačić.

Imovina

Prema Ijačićevim riječima, oko 200 metara kvadratnih zemlje u strogom centru Mostara oduzeto mu je i nikad nije vraćeno.

- Kada sam prodavao staru kuću, novi vlasnik je sutra srušio, tako da su mi i ta sjećanja uništena. Živim u Trebinju. Srpska je moja kuća, moja domovina, moja država - kaže zatočenik ustaških kazamata.

(glas srpske)